Piše: Dragan Bradvica

Veliku buru u javnosti podigli su novi zakonski prijedlozi Vlade Federacije vezani poreze na dohodak, poreze na kamate na štednju, poreze na nekretnine… Pojaviše što se najprije sve krilo od javnosti, a kada je sve procurili dolaze neodređena tumačenja koja samo podgrijavaju sumnju. Javnost, mediji i dobar dio ekonomskih stručnjaka upozorava kako bi se moglo raditi o katastrofalnim rješenjima koja će uistinu utjecati na povećanje zaposlenosti bh. žitelja, ali u Njemačkoj, Irskoj, Hrvatskoj itd. Uz to, mnogi smatraju kako se novim haračem na žitelje želi osigurati novac za javnu upravu, vojsku 'partijskih uhljeba', političke stranke kako bi se na taj način osigurala pobjeda na općim izborima 2022. godine. Nažalost, ništa neuobičajeno za bh. političke (kvazi)elite jer se slična taktika provodi posljednjih 26 godina. Ipak, mnogi se nadaju kako u Parlamentu FBiH niti izliza neće biti dovoljno ruku da navedeni zakoni prođu i ugledaju svjetlo dana.

Država za političare

Ono što je važno istaknuti kako nitko nije protiv poreza ili trošarina, jer na taj način funkcionira svaka zemlja na svijetu. Na taj način se financiraju raznorazne usluge koje ne pruža privatni sektor, a bez kojih je nezamisliv svakodnevni život. U BiH se i po važećim zakonima na godišnjoj razini prikupi oko 13 milijardi maraka od poreza i trošarina, što je za bh. prilike ogroman novac. Dio svakako ide za ono što i treba ići – obrazovanje, vojska, infrastrukturni objekti, mirovine… Međutim, ono što muči većinu javnosti jeste što se ne zna gdje svaki fening od 13 milijardi maraka ode. To je novac žitelja ove zemlje i njegovo trošenje bi trebalo biti javno i transparentno. A kada su se primjerice posljednjih put povećavale trošarine na naftne derivate, obećavalo se intenziviranje gradnje autocesta, kako taj novac neće krpati proračunske rupe, a 2021. autocesta nema, a nitko ne zna gdje su novci od trošarina. I, nažalost, tako je i sa svim drugim porezima i nametima. Država se urušava, ili u najboljem slučaju stagnira, dok milijarde i milijarde maraka uvijek nekako 'ispare'. Kada onda na sve to dodate brojne sumnje na korupciju i to tijekom najveće zdravstvene krize u posljednjih 10 godina, kada političari imaju i po deset puta veća primanja od prosječnih u državi i još k tome tijekom pandemije nabavljaju nove 'bijesne' automobile, opremaju luksuzne urede, odu u mirovinu samo na dan kako bi uzeli dodatnih 30 tisuća maraka, sumnja na zloupotrebe je samo još veća. Naravno, tu je i konstantno preglomazan i izuzetno neefikasan javni sektor sa izuzetno velikim plaćama za bh. prilike, a u koji se gotovo isključivo zapošljavaju 'partijski poslušnici', rodbina i prijatelji političara, za koji na godišnjoj razini odu stotine i stotine milijuna maraka.

Bh. ekonomija stagnira

Prema tome, više je nego logično da se čovjek koji 'krvavo' radi za 700 maraka (a takvih je uvjerljivo najviše u BiH) zapita što se ponovno podižu brojni porezi kada ne vidi nove škole, bolje obrazovanje za svoju djecu, nove kilometre autoceste i moderne ceste u gradovima i naseljima, kada ne vidi bolju zdravstvenu uslugu i socijalnu komponentu… S druge strane, vidi kako političari za mandat ili dva postaju milijunaši, kako grade velebna zdanja, kako se korupcija i klijentelizam više i ne skrivaju, kako se javna uprava i poduzeća i dalje pune stotinama i stotinama novih 'partijskih poslušnika', kako se obrazovanje oblikuje po željama političkih stranaka, kako se nekadašnji industrijski giganti ruše jedan za drugim poput kule od karata… Nadalje, s obzirom na sve ovo, bh. političarima niti izbliza nije dovoljno ono što se skuplja od poreza i trošarina pa se ide u nova zaduženja kako bi se nakaradni sustav mogao održati. A kada niti nova zaduženja iz ovog ili onog razloga nisu moguća, ne preže se ići u nove poreze i nove namete. Naravno, prezentira se kako je to u koristi svih žitelja, a ne političara i političkih kapitalista. Sve to će pomoći 'velebnim ekonomskim postignućima', za koje nas vlasti uvjeravaju da su tu, ali mi ih ne vidimo. I onda prije nekoliko dana nam izaslanik predsjednika SAD-a za zapadni Balkan Gabriel Escobar jasno potvrdi kako regija itekako ekonomski raste, ali BiH to niti izbliza više ne prati, što je nažalost gola istina. Dakle, porezi, nameti i zaduženja rastu, a bh. ekonomija više ne može pratiti niti onu u regiju.