U sklopu 29. u nizu manifestacije „Dani sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća odžačkog i podvučjačkog kraja“, a uz 80. obljetnicu Bitke za Odžak ili „Operacije Vlaška Mala“ (poznate i kao posljednje bitke Drugoga svjetskog rata na tlu Europe), u nedjelju, 25. svibnja, u Posavskoj Mahali kod Odžaka u Bosanskoj Posavini na Nujića groblju, koje pripada župi Srca Marijina, misno slavlje za sve pobijene u odžačkom i podvučjačkom kraju predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. 

Program je započeo u spomen-parku, spomeničkom kompleksu dostojnog sjećanja na veliku tragediju toga kraja (3411 poginulih, ubijenih i nestalih u podvučjačkom kraju), gdje su brojna izaslanstva iz Hrvatske i BiH te udruga proisteklih iz Domovinskog rata položili vijence i upalili svijeće. Mladi toga kraja uz svaki su memorijalni stup na kojem su ispisana imena poginulih, ubijenih i nestalih u tom kraju upalili lampion i položili crvenu ružu, a potom je nadbiskup Vukšić izmolio opijelo za sve žrtve rata. Prisutni su, potom, u procesiji uz molitvu krunice došli do Nujića groblja, gdje su također položeni vijenci i zapaljene svijeće ispred Središnjeg križa. Dvije djevojke, odjevene u narodnu nošnju, iz košarice su pustile dvije golubice. Ispred kapelice na groblju uslijedilo je misno slavlje tijekom kojeg se molilo za duše svih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, žrtve nedavnoga rata kao i za sve nevine žrtve u svijetu te je, uz nadbiskupa Tomu suslavilo, desetak svećenika, među kojima su bili domaći župnik Mato Majić i doborski dekana Ilija Orkić. Prigodnu riječ na početku je uputio župnik Majić. 

- Ovdje smo oživjeti sjećanje i nikada ne zaboraviti istinu o 3411 poginula čija su imena uklesana u granitnim pločama Spomen parka. Dostojno je i pravedno otimati zaboravu stradanje Hrvata ovoga odžačkog i podvučjačkog kraja. Stojimo danas ovdje u vjeri da dobrota Gospodnja nije nestala, u nadi da milosrđe njegovo nije presušilo, i u ljubavi kao oni koji nikoga ne mrze. Stojimo kao vjernici i učenici Krista Gospodina, koji nas uči i zapovijeda da ljubimo i neprijatelje svoje i molimo za one koji nas progone i mrze. Stojimo poput Pieta - Žalosne Gospe koja drži u naručju mrtvoga sina. Tako i mi u naručju svojih duša i ljubavi u krilu naših života držimo naše mrtve očeve i majke poginule i nestale, stojimo na njihovu groblju tužni, ali i ponosni. Tužni što smo ih na okrutan način izgubili, a ponosno što smo ih imali i što su bili junaci, heroji vjerni Bogu, Crkvi i svome narodu, rekao je župnik Majić, dok je nadbiskup Vukšić naglasak stavio na praštanje i molitvu. Svjestan što su sve prošli vjernici toga kraja, pojasnio je Isusov pristup, Isusovo ponašanje, njegov način, govor, nauk i konkretno svjedočenje naspram zla i nasilja koje se događa u ljudskom društvu. 

- Mi smo Isusovi sljedbenici. Ponosimo se ne samo njegovim imenom, već se izjašnjavamo kao sljedbenici njegova nauka, oni koji žele vlastitim životom vršiti, prakticirati i nasljedovati njegov primjer i način ponašanja naspram nasilja. Isus nije bio samo učitelj koji je riječima govorio o nasilju i kako se spram njega ponašati, on je u tom nizu različitih nasilja podnio najstrašniju smrt koju je ljudsko biće ikada podnijelo. I nitko nije bio toliko nedužan koliko On kad je bio izložen patnji i stradanju, nepravednoj osudi i nasilnoj smrti. Iz te nedužnosti i želje da bude vjeran volji Božjoj i apsolutnoj Božjoj ljubavi prosvjedovao je protiv naselja koje se njemu činilo. To je vapaj prosvjeda protiv nasilja, ali on ga nije zarobio, nije postao sužanj vlastite želje da živi kao što svaki čovjek prirodno ima. Umirući, On s križa moli Oca nebeskog da oprosti njegovim nasilnicima i protivnicima jer ne znaju što čine, napomenuo je nadbiskup Vukšić te, uz opasku da su mnogi mučenici podnijeli nasilnu smrti jer su slijedili Isusov primjer i njegov nauk, spomenuo bl. Miroslava Bulešića i njegove posljednje riječi: „Oprost i molitva su naša osveta.“ Istaknuo je da oprost na Isusov način ne znači da kršćani pozivaju biti oslobođeni od odgovornosti ,oni koji imaju spriječiti zločin i oni koji imaju primijeniti pravedne zakone kažnjavanja zločina. Naspram toj zabludi jest stanje duha, stanje našega uma i savjesti i našega osobnog ponašanja. To je stanje u kojem se kršćanin oslobađa od zlog pamćenja, prestaje biti sužanj vlastite napasti da se osveti, moli da zlo prestane i čini sve što je moguće da ga ne bude, poručio je nadbiskup koji je duboko uvjeren da sve nevine žrtve tog kraja, s onu stranu gdje je svetost, poručuju da su oprost i molitva njihova osveta i da su njihovi te grobovi svih nevinih žrtava u svijetu najglasniji i najautentičniji propovjednici mira. „Dani sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća odžačkog i podvučjačkog kraja 2025“ završavaju 1. lipnja misnim slavljem za stradalnike, u Garevcu kod Burića štale, području gdje je bilo zatočeno više od 500 Hrvata katolika koji su od 25. do 28. svibnja 1945. bez suda i presude, odvođeni i ubijeni u Poljičkim šumama i na obalama rijeka Bosne i Save.