Piše: Dragan Bradvica

Vrlo često svi narodi i žitelji u Bosni i Hercegovini imaju osjećaj kako nas u međunarodnoj zajednici tretiraju kao ljude manje vrijednosti, kao djecu koju roditelji trebaju disciplinirati, kao politički nezrele ljude kojima treba tutor i zbog svega toga kod većine nas to izaziva ogorčenost, bijes, frustraciju.

Ali svi koji su imali prigodu pogledati i pročitati sve što se događalo online sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija u 'Arria-Formula' vezanu za 25 godina Daytonskom mirovnog sporazuma jasno je kako ništa drugo nismo niti zaslužili.

Istup člana Predsjedništva BiH iz RS-a i lidera SNSD-a Milorada Dodika bio je toliko šokantan i sramotan da se samo možete zacrveniti kada sjedili preko puta visokih dužnosnika iz svijeta. Šokirani veleposlanici zemlja zastupljenih u Vijeću sigurnosti UN-a u utorak navečer po našem vremenu ostali su zapanjeni primitivnim Dodikovim nastupom pa i oni koji smatraju kako jeste vrijeme da se smanji utjecaj međunarodnog faktora mogli su samo zaključiti jedno – nužno je dodatno pojačati angažman jer su stvari gore nego su bile nekoliko godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

A sve nas u BiH, bez obzira koje smo nacije, vjere, političkog uvjerenja i ideologije može biti samo sramota načina na koji nas predstavljaju izabrani dužnosnici. Koga ona zaboga može i iznenaditi što više nisu dobrodošli nigdje i što ih više nitko ne zove u posjete?

Ponovno šokirao svjetske političare

Otvoreno ću kazati, a i godinama pišem da se s Dodikom slažem u dobrom dijelu što političkih što ekonomski ideja jer ova država se jeste pretvorila u 'političkog čudovište' koji ništa dobro ne donosi niti jednom konstitutivnom narodu niti žiteljima.

U svom online nastupu Dodik je naravno u dijelu svojih stavova u potpunosti u pravu i vezano za funkcioniranje države, Daytonski sporazum, ulogu međunarodne zajednice… Ali način na koji je Dodik nastupio i rječnik koji je koristio možda je primjeren kavanskim raspravama uz koju čašicu alkohola više ali ni u kom slučaju za bilo kakav ozbiljan razgovor a kamoli za Vijeće sigurnosti UN-a.

Vulgarni napadi na visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka (bukvalno ga nazvao monstrumom, da je plaćen da mrzi Srbe isl.), na suce Ustavnog suda BiH i sam sud kao instituciju, na neprimjeren način napao je i Reinharda Priebea i njegovo izvješće ali i ostatak obraćanja koje je trajalo pola sata je sramota za bilo koga u BiH.

Tako je šokirani zamjenik stalnog predstavnika Njemačke u UN-u Günter Sautter naveo: 'Nadao sam se konstruktivnom dijalogu ali sam čuo veoma dug monolog i osobne napade na visokog predstavnika. Ne mislim da Vijeće sigurnosti treba raspravljati na ovaj način (…)Nakon svega što sam čuo jasno je kako je potrebna još jača posvećenost BiH (…) Verbalni napadi i neprimjeren jezik prema sucima Ustavnog suda ne smije se tolerirati'.

Veleposlanica Velike Britanije Sonia Farrey rekla je: 'Osuđujem verbalni napad Milorada Dodika i ruski veleposlanik je zaista trebao pozvati članove Predsjedništva BiH, umjesto političkih lidera i upravo je posljedica toga govor Dodika kojem smo svi svjedočili. Također, ni u kojem slučaju ne podržavam veličanje ratnih zločinaca'.

Zamjenik veleposlanika SAD-a u UN-u Richard Mills kaže: 'Žalosno je što današnja rasprava nije zamišljena i strukturirana na način koji je omogućio da se čuju i uvrste glasovi svih sudionika'.

Svi drugi su jasno kazali kako podržavaju teritorijalni integritet BiH, put ka EU, osudili jačanje nacionalizma, korupciju, kriminal, napade na pravosuđe, veličanje ratnih zločinaca.  Uz to, nitko od sudionika nije kazao kako se ured OHR-a treba zatvoriti a najveći broj ih je dao punu i bezrezervnu podršku OHR-u i Inzku.

Tko je ugrožen u BiH?

Dakle, Dodikovobponašanje samo nas može dovesti da dobijemo još jači utjecaj međunarodnog faktora koji nakon ovakvog nastupa ništa drugo i ne može zaključiti nego da je zemlja na rubu propasti. Ovo naravno Dodiku nije prvi put da šokira svakoga normalnog u ovoj zemlji.

Ne zaboravimo da je to političar koji je otvoreno kazao umirovljenicima da će pomoć od 100 maraka morati vratiti ukoliko ne glasaju za SNSD, da je u Gacku prijetio svima koji glasaju za oporbu da će dobit otkaz, da je najavio kažnjavanje Banjalučana jer su izabrali Stanivukovića time što će zaustaviti potpore za grijanje i sve investicije, da je studentima govorio kako im uzalud diplome i obrazovanje ukoliko nemaju 'partijsku knjižicu'. Je li to političar za 21. stoljeće?

Je li to način na koji trebamo graditi državu, institucije, napredak, povjerenje? Je li to demokracija za koju se Dodik navodno zalaže? Je li demokracija da se izabranom gradonačelniku Banja Luke na sve moguće načine oduzimaju ovlasti a njih dobije neki menadžer za kojeg nitko ne zna i kojeg nitko nije bira? Nadalje, o kakvoj to ugroženosti Srba u BiH pričamo? U RS-u Bošnjaci i Hrvati nemaju nikakva prava, u vlasti su (i to prema Dodikovim kriterijima) nelegitimni Hrvati i Bošnjaci, u institucijama ih gotovo i nema, dakle Srbi imaju potpunu i apsolutnu vlast i nitko ih niti može niti ih ugrožava.

U Predsjedništvu BiH sjedi uvijek čovjek izabran iz RS-a i bez njega ne može proći nikakva odluka. U Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH imaju mogućnost da preko entitetskog glasanja zaustave sve što žele, a tek Domu naroda gdje samom činjenicom da njihova tri izaslanika ne dođu sjednice neće niti biti. Na čelu Vijeća ministara BiH SNSD-ovac Tegeltija a tri ministra su Srbi. O kakvoj onda ugroženosti i gaženju prava govorimo?

Civiliziran i odmjeren Čovićev nastup

Hrvati u BiH su jedini ugroženi narod i njihova politička prava su se gazila posljednjih 20 godina. Dakle, ako su Srbi ugroženi u BiH onda Hrvati mogu samo poželjeti da su tako ugroženi. A bez obzira na nespornu činjenicu da Hrvati kao najmalobrojniji narod u BiH gotovo i nemaju mehanizama zaštite, nastup lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića bio je u diplomatskom tonu, odmjeren, prezentirajući svoje političke stavove i poziv na konstruktivan dijalog i multilatelarizam.

Možemo svi mi imati ovakve ili onakve stavove o politici koju provodi Čović ali nitko mu ne može osporiti kako na vrlo dobar način nastupa na međunarodnim forumima, na bilateralnim sastancima i šalje dobre poruke koje ne bi trebale vrijeđati nikoga u ovoj zemlji. Njegov nastup bio je takav da ga mogu odmah potpisati svi u BiH, civiliziran i odmjeren. Dakle, sušta suprotnost od Dodikovog.

A upravo istupi kakve ima Dodik nas dovode u situaciju da naši dužnosnici više nigdje nisu dobro došli. Dok predsjednici i premijeri iz regije uredno imaju sastanke s najznačajnijim svjetskim državnicima, redovno su u Davosu ili Munchenu na ekonomskim i sigurnosnim forumima, naši predstavnici ne dobivaju pozivnice niti ih itko želi na najznačajnijim mjestima donošenja odluka.

Sami sebe eliminiramo s mjesta donošenja odluka. Sami sebe udaljavamo od civiliziranog svijeta. Uz to, iako kvaliteta politike posljednjih godina pada diljem svijeta i Europe, kada od dužnosnika iz etabliranih demokracija možemo čuti zapanjujuće izjave i ponašanja, i takve dužnosnike šokiraju izjave koje dolaze od dijela političara iz BiH. Je li napokon vrijeme da se oslobodimo svega toga i krenemo naprijed? Ili je već kasno?