Piše: Dragan Bradvica

Identitetska, nacionalna, religijska kao i povijesna pitanja vrlo su važna za sve narode i žitelje u Bosni i Hercegovini te su uz ona ekonomsko-socijalna prioritet za ogromnu većinu ljudi u ovoj zemlji.

Sve to očekivano otvara i veliku lepezu mogućnosti za političke malverzacije i 'iskrivljenju stvarnost i prošlost' što samo dodatno usložnjava ionako složeno stanje u državi. Očekivano je da u zemlju u kojoj tri konstitutivna naroda na gotovo sve iz recentne ili daljnje prošlosti gledaju s dijametralno različitih kutova, nerijetko su bili na sukobljenim stranama teško dolaze do bilo kakvih dodirnih točaka.

Međutim, prosto je nevjerojatno da u 2021. godini još uvijek smo spremni trpjeti sve i svašta, ekonomsko i demografsko propadanje, političko-društveni sunovrat, totalni krah obrazovanja i ukradenu budućnost naše djece ako sve to rade 'naši', a zgražavati se i 'pljuvati' kada te iste stvari rade 'njihovi'.

Istovremeno ne vodimo računa da političke (kvazi)elite i 'naših' i 'njihovih' sve to jako dobro iskorištavaju za širenje vlastite moći i bogatstva dok ostatak društva tone u moralnu provaliju.

Dupli standardi

Niz je primjera za ovo bilo samo u 2020. i 2021. godini a da ne spominjemo razdoblje prije toga. Velika buka u javnosti se digla oko odlikovanja i veličanja ratnih zločinaca.

Svakako se radi o vrlo važnom pitanju jer je to jedan od koraka na putu društvene katarze, ali svakako ne na način kako to ide u BiH. Kada je riječ od 'njihovim' osobama presuđenim za ratne zločine onda 'naši' političari, mediji i dobar dio javnosti danima i mjesecima vrti tu priču te se zgražavaju nad veličanjem pravomoćno presuđenih osoba, uručavanju civilizacijskih vrijednosti, uništavanju ideje pomirenje…

Ali kada su u pitanju 'naše' osobe presuđene za ratne zločine tada isti ti standardi ne vrijede – dio političara, medija i javnosti iz petnih žila se trudi 'naše' opravdati iako su samo prije nekoliko dana za iste stvari na 'njihove' odapinjali otrovne strelice.

Drugi dio koji se također brinuo za civilizacijske vrijednosti kada su u pitanju 'njihovi' kod slučaja 'naših' šute. A svima njima je ili nejasno ili više nego jasno ali ih nije briga što sve to sva tri naroda i sve žitelje u ovoj zemlji gura u još veću propast.

Ista stvar je i kada je u pitanju korupcija koja je dosegla takvu mjeru da istraživači i predstavnici međunarodne zajednice koji se nalaze u BiH ne mogu vjerovati da je to moguće. I kod posljednjih velikih afera zorno su se vidjeli dupli standardi. Tako su se 'naši' utrkivali tko se pri izdati priopćenja, izaći pred TV kamere kada je bilo jasno da su u afere uključeni 'njihovi'.

Tada su te afere bile velika sramota, urušavanje ugleda BiH, jasno i glasno se pozivalo na ostavke. Međutim, kada se istragama pokazalo da ima i 'naših' s 'prstima u pekmezu' u istim tim aferama nad kojima smo se zgražavali, tada nastupaju drugi standardi – što više stvari 'gurni pod tepih', ni slučajno o tome pričati i izvještavati a kada baš moramo onda pričajte o 'političkom pakovanju' jer 'naši' ni u kom slučaju ne mogu biti krivi.

Nadalje, dok na sva zvona 'njihove' pozivamo da podnesu ostavke kada im bude potvrđena optužnica (što jeste nužno i potrebno) istovremeno ćemo osobe koje su pravomoćno presuđene zbog zloporabe službenog položaja ili ovlasti i koje su bile u zatvoru ali koji su 'naši' opet imenovati na rukovodeće pozicije u državnoj službi pa čak im dati da vode političke procese.

Sunovrat

Primjera je toliko da bi se moglo napisati nekoliko knjiga. Čak i kod Daytonsko-pariškog sporazuma dok se 'naši' kunu u njega ne bi baš sve implementirali jer im ne odgovara, a kada isto to kažu 'njihovi' koji isto tako ne bi one stvari koje njima ne odgovaraju tada ih se optužuje za rušenje države.

Ono što je u svemu najgore što obični žitelji sve to prihvaćaju i svojevoljno pristaju biti dio igre iz koje ne mogu ni u kom slučaju izaći kao pobjednici. Nevjerojatno je da možemo još uvijek govoriti: 'Ma nema veze što je nesposoban, što je u korupciji i uzima nam novac iz džepova, ipak je 'naš''.

Prevedeno, spremni smo da nemamo novca za osnovne životne potrebe, da nemamo posao, da nam je obrazovanje toliko uništeno da nam djeca u digitalnom i dobu umjetne inteligencije neće biti konkurentni ni na vlastitom tržištu, da su nam kontejneri postali grana gospodarstva a pučke kuhinje 'najposjećeniji restorani', da nam je nekoliko dana odmora na moru samo misaona konstrukcija… ako su za sve to 'zaslužni naši'.

Nema veze što nam životi prolaze u trulom sustavu i što 'naši' u jednom ili dva mandata postanu milijunaši. Oni su ipak 'naši' i bore se za naša prava, ta borba nije lagana i svi se drugi još malo moramo strpjeti kako bi i običnim smrtnicima bilo bolje.

A dok se to ne dogodi vi se gostite po pučkim kuhinjama i kontejnerima a oni će u najelitnijim VIP barovima, restoranima, salonima…