Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Već mjesecima u Bosni i Hercegovini ali i cijeloj regiji i Europi jedna od glavnih tema jesu značajna poskupljenja energenata i hrane.

Inflacija itekako 'udara' na džepove naročito onih najugroženijih kategorija stanovništva na sve europske zemlje uvode određene alate kako bi svojim žiteljima olakšale ovu situaciju. A o kakvom se rastu radi samo u BiH dovoljno je pogledati podatke za prosinac 2021. godine – u tom mjesecu Indeks potrošačkih cijena (CPI) rastao je za šest posto (7,3 posto za FBiH), Indeks kretanja hrane 12,7 posto (14,1 posto za FBiH).

U svemu ovome se još jednom postavlja pitanje što je s domaćom proizvodnjom i zbog čega, barem prema tvrdnjama domaćih udruženja poljoprivrednika, država prema njima ima maćehinski odnos.

Zbog toga smo u situaciji da umjesto da povećavamo i jačamo domaću proizvodnju i na taj način imamo kvalitetan i jeftin proizvod, mi smo u situaciju da je sve više i više praznih farmi, oranica ali i cijeli sela.

Loša situacija

Značajna poskupljenja repromaterijala, posebno gnojiva (poljoprivrednici navode kako su poskupila i do 300 posto) dovela je prošle i ove godine do još većih problema zbog čega će mnogi ili smanjiti ili u potpunosti obustaviti proizvodnju.

Nije ni čudno ako su točni podaci kako je poljoprivredna proizvodnja skuplja i za 120 posto! Istini za volju, izdvajanja za poljoprivredu jesu povećava ali niti izbliza dovoljno kako bi održali i trenutnu razinu proizvodnje, a kamoli da se razmišlja o povećanju.

Na kraju krajeva, državne članice Europske unije, a proračun same Unije u najvećoj mjeri ide upravo za poljoprivrednu proizvodnju, dok se u nas to kreće oko tri posto.

A o odnosu vlastodržaca prema domaćoj proizvodnju najbolje je ilustrirati na primjeru korištenja sredstava od EU, točnije IPA. Radi se o sredstvima koje Unija daje potencijalnim kandidatima za članstvo kako bi im pomogla da podignu svoju proizvodnju. A kako to u BiH obično i biva, BiH je jedina takva država koja to ne koristi.

Razlog? Svađe oko nadležnosti i nevoljkost dogovora oko uspostave državne koordinacije kako bi se ta sredstva mogla povući, znale jasne procedure za sve, moglo kontrolirati utrošak itd.

Konkretnije, iz IPA 2 Kosovo koristi 79,7 milijuna eura, Turska 912,2 milijuna eura, Crna Gora 52 milijuna, a 'bolesnik BiH' nula eura. Procjene govore da će naši poljoprivrednici izgubiti oko 100 milijuna eura zbog naših vlasti, a ne treba posebno i naglašavati što bi poljoprivrednicima, koji su na udaru zbog poskupljenja nafte, plina, električne energije i već pobrojanih repromaterijala bukvalno na izdisaju, značila ova sredstva.

Valjanje u blatu

I tako smo još jednom, uz niz drugih primjera, došli u situaciju da obični žitelji su na velikom udaru zbog, najblaže rečeno, nelogičnih odluka domaćih vlasti. Dok se oni svađaju i oko tema od prije 100 godina, u ovoj zemlji sve propada, a ne treba ići u velike analize nego tek vidjeti podatke oko prirodnog priraštaja i iseljavanja iz BiH.

Na takav način samo produbljuju propast ovog društva koje nikako da se iščupa iz blata u kojem se nalazi već 30-ak godina, pa je o bilo kakvom napretku apsurdno i govoriti.