Po jedno kolo plesali su Sarajevo i Borac, Željezničar dva. Dakle, nakon samo dvije runde ostali smo bez tri europska predstavnika. Ostao je samo Zrinjski koji eto opet ima 'obvezu' obraniti čast bh. nogometa. Čast koja je zapravo imaginarna.

Da, Zrinjski još ima dvije meč lopte osigurati prvi povijesni plasman u skupine, ali generalno je krvna slika naših euro-predstavnika loša. Sarajevo je prvo razočaralo – ispalo je u dvomeču s gruzijskim Torpedom. Zatim je ista sudbina zadesila i Željezničar, ali u drugoj rundi kvalifikacija za Konferencijsku ligu – nakon što su izbacili Dinamo iz Minska, Plavi su zapeli na Nečfiju. Iste večeri, u četvrtak, zbogom Europi rekao je i Borac, nakon solidnog otpora pruženog bečkoj Austriji.
Oni svoje premijerligaške utakmice više neće odgađati, za razliku od Zrinjskog koji nakon ispadanja iz Lige prvaka ima odigrati još najmanje četiri utakmice, a teško da će se u prvenstvo vratiti nešto zadovoljni, motivirani više nego inače.

Što je govorio Čeferin…

- Bit će još utakmica za više klubova, s više saveza zastupljenih u grupnoj fazi. Potražnja klubova da povećaju svoje šanse za redovniji nastup u europskim natjecanjima bila je enormna, kazao je 2021. predsjednik UEFA -e Aleksander Čeferin.

Bile su to riječi koje su klubovima trećeg europskog ranga, među kojima su i naši, zazvučale obećavajuće. Odjednom su skupine, koje nijedan naš klub od osamostaljena BiH nije igrao, zazvučale kao nešto realno. Drugim riječima, Konferencijska liga je uvedena ponajviše da bi pomogla klubovima poput naših, ali očito im je potrebna - veća pomoć… možda i viša sila. Jer u tri godine, koliko Konferencijska liga postoji, naši se jednostavno nisu uspjeli izboriti za mjesto pod suncem… s tim da je Zrinjski donekle bio iznimka, što bi ovog ljeta mogao i službeno potvrditi.

Sarajevo

Sarajevo nije ni zaigralo Europu, a već je ispalo. Od Torpeda iz Kukesija. Jednog od onih klubova za koje kod nas mnogi nisu čuli. U prvoj utakmici u Gruziji – 2:2. Utakmica u kojoj je Sarajevo imalo šanse, a zbog čega su brojni bili uvjereni u prolaz. Nakon uzvrata, iopak su se radovali gosti – nakon 1:1 u regularnom dijelu i penala.

- U drugom poluvremenu nismo uspjeli doći do igre koja nas je krasila na pripremama. Da li je to pritisak ili strah, stvarno ne znam, konstatirao je tadašnji šef struke Mirza Varešanović.

- Ja sam prvi razočaran. Svi smo očekivali i vjerovali da imamo snage, znanja i kvalitete. Torpedo nije naivan, u natjecateljskom ritmu su, dok je nama ovo druga utakmica. Neću se vaditi na sportsku sreću, ali stvarno nismo imali sreće. Što se tiče voljnog momenta, igračima nemam što zamjeriti, dodao je Varešanović koji je nakon uzvrata 'odletio s klupe'.
Dakle, htjeli su, ali nisu mogli. Tipično. Možda čak i manje tipično, jer zna često biti i to da naši igraju kao da ne žele dalje. Kako god bilo, papir kaže da je Sarajevo, 182. klub na UEFA-inoj listi po klupskom koeficijentu, ispalo od 346. kluba.

Željezničar

- Mislim da smo bili dobri, da smo dobro ušli u utakmicu, hrabro. Da nismo protivniku do gola ništa dopustili. Nažalost, jedan greška u 'build upu' koštala nas je gola, konstatirao je nakon Bakua strateg Željezničara Nermin Bašić.

- Sve u svemu čestitam Nefčiju na prolasku, mojim igračima jer su odigrali jako dobru utakmicu. Pokazali smo da i pored svih poteškoća možemo iznijeti dinamički i fizički zahtjevnu utakmicu, dodao je, aludirajući na probleme s kadrom.
A ti silni problemi s kadrom – jasno da su jedna od rak rana naših u Europi. Europi koja ne trpi polovičnost, u kojoj se ne možete krpati u hodu, koja od vas traži sve i traži sada. Željo je pokazao borbeni duh, ali ostat će zapisano da je ovog ljeta odigrao dvije runde. Samo dvije runde kontra protivnika s kojima je zaista moglo… ali s kompletnijim kadrom, ako hoćete – i boljom pripremom.

Borac

Ni Borac se nije proslavio, iako je objektivno imao daleko najtežeg protivnika. Bečku Austriju. S kojom je u Beču odigrao dobro, imao nulu do same završnice, a onda primio taj gol koji jeste, ali ne previše usmjerio duel. Jer Austrija je u Banja Luci ipak dokazala da je bolja za više od jednog gola prednosti.

- Došli smo do vodstva pa odmah primili gol. Kasnije nas je Austria kaznila. Mogli smo se vratiti u utakmicu, propustili smo neke prilike. Čestitam mojim momcima na zalaganju, možda i zaslužen prolaz Austrije, konstatirao je strateg Borca Vinko Marinović koji je zatim ponovio ono što svi naši treneri kažu nakon ispadanja…

- U Europi morate koristiti svaku šansu, a ovog puta to nismo napravili.
A onda na sve dodao jednako korišten alibi…

- Imamo dosta novih igrača. Mislim da ih je sedam debitiralo pred publikom u Banja Luci.

Zrinjski

I, gdje nas sve ovo dovodi? Do Zrinjskog. Do kluba koji evo već drugu sezonu zaredom koristi blagonaklonost UEFA-e po pitanju nagrađivanja statusa prvaka. Prošle sezone Zrinjski je ponovio prethodnih šest pokušaja u Ligi prvaka i opet zapeo na prvoj prepreci, ali je onda zahvaljujući kvaliteti i ustrajnosti odradio još tri runde u Konferencijskoj ligi i zapeo na zadnjoj stepenici, u doigravanju. Koban je bio Slovan, nakon prave drame i penala u Bratislavi. Ove sezone, Zrinjski je u ždrijeb Lige prvaka ušao kao nositelj, konačno izbacio nekog (armenski Urartu), a onda opet stao na Slovanu. Sada ide dalje u Europskoj ligi – u 3. kolu kvalifikacija imat će za rivala islandski Breidablik. Prođe li, izborit će najmanje skupine Konferencijske lige i postati prvi bh. klub u grupnoj fazi, a ispadne li – imat će još jednu šansu, u doigravanju za Konferencijsku ligu. Tu 'ligu za siromašne' koja se igra evo već treću sezonu, a (još) bez nekog efekta na rezultate naših.
Da, Zrinjski ima šansu obraniti tu neku imaginarnu čast naših u Europi, ali uspije li - bit će to uvelike izoliran slučaj. Teško i uspjeh bh. nogometa na euro-sceni.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba