Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba

Naši, bh. klubovi u poslijeratnoj eri baš i nisu briljirali u Europi. Željezničar, Sarajevo i Zrinjski jedini su koji su došli na dvomeč daleko od nekih UEFA-inih skupina, ali ni njihove najbolje partije nisu se nužno dogodile baš u tim kampanjama. Najbolje partije naših klubova u Europi dogodile su se u onim rijetkim trenucima kada smo ih na terenu vidjeli s pravim stavom – za vas smo odabrali pet takvih mečeva.

Dugo, dugo vremena bh. nogomet nije se mogao pohvaliti činjenicom da njegov prvak može nekog izbaciti iz kvalifikacija za Ligu prvaka. Govorimo o periodu od 2008. (Modriča izbacila Dinamo iz Tirane) do 2020. (Sarajevo bolje od velškog Connah's Quay Nomadsa). I to je nekako najbolje ogledalo onog što mi predstavljamo na euro-sceni… s tim da su se baš u tom periodu dogodile neke od naših najkarakternijih partija na međunarodnoj sceni. Izabrali smo pet utakmica i poredali ih kalendarski.

Željezničar – Newcastle 0:1

Koševu, kolovoz 2002. Čak 38.000 gledatelja i njih desetak tisuća koji su ostali izvan stadiona. Željezničar sa Hasagićem, Gredićem, Mulalićem, Guvom, ugostio je Newcastle i Alana Shearera. Igrala se prva od dvije zadnje utakmice prije skupina Lige prvaka. Nešto danas nezamislivo. Većina je očekivala da će Svrake samljeti Bordo tim, ali to se nije dogodilo. Plavi su pod vodstvom tada 35-godišnjeg Amara Osima  pružili više nego dostojan otpor, Englezi su ostali iznenađeni srčanošću tima s Grbavice, ali ne i šokirani – potrudio se za to Kieron Dyer, strijelac jedinog pogotka. Utakmica koja će se pamtiti po značaju, atmosferi te opet ističemo – borbenom pristupu Željezničara koji je i u kasnijim kampanjama, za razliku od većine bh. klubova u Europi, na megdan euro rivalima znao istrčati s mišićima, prkosno – pa što bude. U Newcastleu je bilo što je bilo, 4:0 za Engleze, ali ostao je snažan dojam pokušaja Plavih da uzdrmaju momčad iz jednog drugog nogometnog svijeta, iz druge dimenzije.

Brotnjo - Zürich 2:1

Kao da je nešto bilo u toj godini (2002.) u kojoj je počela zajednička Premijer liga, istog ljeta kada su Plavi dočekali Svrake, na drugom kraju BiH, u Hercegovini, jedan je drugi naš klub bio hrabar na terenu. Da, već je u prvom susretu prvog kola Intertoto kupa situacija u dvomeču Zürich – Brotnjo bila riješena (Švicarci su slavili 7:0), ali baš zbog te uvjerljive pobjede očekivalo se da Čitlučani još jednom udare od zemlju, ali nisu. Daleko kvalitetnijeg rivala na svojim su Barama uspjeli savladati 2:1 i to preokretom u drugom dijelu, pogocima Ćorića i Krivića. Možda je ova pobjeda momčadi koju je tada vodio Srećko Lušić  u neku ruku i 'crna mačka' na ovom popisu, prije svega zbog činjenice da joj prethodio težak poraz Brotnja, ali ipak je u Hercegovini pao klub koji će za pet godina igrati skupine Kupa UEFA, nešto kasnije i Lige prvaka.

Genk  - Sarajevo 1:2

Musemićevo Sarajevo iz 2007. Brojkama ga se ne može uspoređivati sa Jakirovićevim Zrinjskim iz prošle sezone, ali definitivno je to bila jedna od najboljih ekipa Premijer lige. Alaim na golu, otraga Milošević, u sredini Grujić, u špicu Raščić. Sve odreda imena koja su u neku ruku sinonim Premijer lige… to doduše nije ništa značilo belgijskom predstavniku Genku, iz čijih su redova nama u regiji zvonila samo prezimena Bošnjak i Ljubojević, ali Bordo tim je to promijenio. Već u prvoj utakmici drugog pretkola Lige prvaka i one 2:1 pobjede u Belgiji. Domaćin je tijekom cijele utakmice očekivano diktirao tempo i stvarao prilike, ali Musemić i društvo fokusirali su se na obranu i rijetke greške Belgijanaca – Raščić u 15. i Muharemović u 86. stavili su potpis na pragmatičan, jednostavan, ali mudar prisitup Sarajlija koji su slavili 2:1, što je uz domaći poraz 0:1 bilo dovoljno za plasman dalje. Bila je to jedna od najboljih euro-kampanja bh. klubova poslije rata i baš zato smo pobjedu protiv Genka izabrali ispred slavnog remija Sarajeva kod Bešiktaša (2:2) iz one već famozne 2002.

Austrija – Široki 2:2

S velikim respektom prema kvalitetnijem domaćinu, ali i velikom borbenošću, Široki Brijeg je u Beču u prvom susretu 2. kola Europske lige odigrao 2:2 s Austrijom i tako postavio odličnu scenu za uzvrat na Pecari. Nije ovo informacija od ovog, nego ljeta od prije 12 godina. Imala je momčad Ive Ištuka to neko iskustvo igranja s Austrijancima od prošle sezone, kada ih je tijesno izbacio Sturm i mnogi su vjerovali da se i protiv nominalno jačeg protivnika iz te zemlje može nešto napraviti. Ta prva utakmica, to je i dokazala. Na praznom Franz Horru, Austrijanci su igrali pod kaznom, najprije je zabio legendarni Wagner, Linz je u 50. izjednačio, Topić četiri minute kasnije pokazao da Široki nije došao u shopping, ali je onda Schumacher, u osobnoj Thiago Maier dos Santos, zabio za konačnih 2:2. Sjajnu partiju odigrala je još jedna legenda Širokog i Premijer lige, Dalibor Šilić, ali u 3. pretkolo Europske lige Ištuikov tim nije prošao – presudio je sretni gol Junuzovića iz 80., kada je njegov slobodnjak zakačio nekog od domaćih i tako stigao kao kazna za brojne promašaje (Široki zatresao dvije vratnice). Kao i godinu prije, Široki je od austrijskog kluba ispao sa 2:3, ali ostao je snažan dojam partije u Beču.

Zrinjski – Utrecht 2:1

Zrinjski je do 2019. nekako i dalje tražio tu europsku utakmicu koju će prepričavati generacije. Iako je već imao solidan staž na međunarodnoj sceni. Tog ljeta ništa nije posebno mirisalo na senzaciju – iako je Zrinjski bio dobar, jak.  Ali onda je zamirisalo. Jer je u Utrechtu, u tom prvom susretu 2. pretkola Europske lige, ostvaren ohrabrujući remi (1:1), ali su mnogi i dalje ostali skeptici. Ipak je to bio rival, ne iz Liga petice, nego iz ranga ispod – odmah do. Na papiru prejak. No Hari Vukas i društvo nisu ih tako doživljavali pa su u uzvratu poveli lijepom golom Irfana  Hadžića, ali Nizozemci su izjednačenjem ipak izborili produžetke. A u drugom su nakon snalažljivog gola Staniše Mandića tribine eruptirale – jer Zrinjski je tako izborio i treću rundu u toj kampanji Europske lige, ali tamo je dočekao ipak prejaki Malmö.