Djeca ponekad postupaju neprimjereno, viču, lažu ili udaraju, a zatim se osjećaju krivima i traže potvrdu roditeljske ljubavi. U takvim trenucima mnogi roditelji koriste frazu: "Volim te, ali ne volim tvoje ponašanje." Iako se čini pozitivnom, stručnjaci upozoravaju da može ostaviti dojam da ljubav ovisi o djetetovim postupcima, što može utjecati na njihovo samopouzdanje i sigurnost, piše index.

Zašto "Volim te, ali..." može biti problematično?
Bezuvjetna roditeljska ljubav ključna je za emocionalno zdravlje djeteta. No fraze poput "Volim te, ali..." mogu djetetu dati dojam da se ljubav može izgubiti zbog pogrešnog ponašanja, piše HuffPost.

"Roditelji nesvjesno šalju poruku da je njihova ljubav uvjetovana," objašnjava dječja psihijatrica dr. Stacy Doumas. Umjesto toga, kada dijete pita: "Jesi li ljut na mene?", najbolje je jednostavno reći: "Volim te."

Kako odvojiti razgovor o ljubavi od razgovora o ponašanju?
Kad su emocije pojačane, nije pravo vrijeme za podučavanje. Stručnjaci savjetuju da prvo umirite dijete, a tek potom razgovarate o pravilima i posljedicama.

Psihologinja Michele Borba predlaže rečenicu: "Volim te. Tu sam za tebe. Smirit ćemo se i onda razgovarati." Nakon što se situacija stiša, lakše je objasniti očekivanja i posljedice.

Učinkovite posljedice i pozitivan pristup
Posljedice trebaju biti povezane s ponašanjem. Primjerice, ako dijete ne pospremi igračke, prirodna posljedica može biti da sljedeći put ne može koristiti neku od njih. "Najbolje su posljedice koje su logične i poučne", kaže Doumas. Uz to, pohvale i poticanje dobrog ponašanja jačaju djetetovo samopouzdanje više nego stalne kritike.

Borba zaključuje: "Ako već imate topao odnos s djetetom, vaša ljubav nikada nije upitna. Glavni cilj je odgojiti odgovornu i empatičnu osobu, a razgovor o ponašanju ključan je dio tog procesa."