Nakon Borca, s tribina su se mogli čuti brojni nezadovoljni glasovi. Nakon Željezničara – druga priča. I da, jeste to na Grbavici bila puno bolja partija, ali ni onaj Zrinjski iz prethodnog derbija nije bio neka druga ekipa. Drugim riječima – prvenstvo se još zakuhava, a ono što je najvažnije, kritike kojih je bilo i koje će nastaviti stizati ovisno o ishodima utakmica, Plemiće ipak ne skreću sa zadanog kursa. 

Pobjeda na Grbavici uvijek je pomalo vrjednija od tri boda. Bez obzira na snagu Željezničara koji je evo ove sezone nešto bolji nego je bio prošle. Zapravo dosta bolji. Ali i nedovoljno dobar da bi zakočio Plemiće. Plemiće koji su nastavili zadanim kursom i ostvarili četvrtu pobjedu iz dosadašnjih pet susreta. 

Ivanković imao dobar osjećaj

Marić, Barišić, Mašić, Ćorluka, Mulahusejnović, Savić, Surdanović, Ćuže, Topić, Ćavar, Tičinović. Opet nova startna postava. Mario Ivanković očito se ne boji tih promjena u startnih jedanaest, a što je važnije od svega – Zrinjski koji se stalno mijenja ipak je rezultatski konstantan. Ovog puta otraga je debitirao Ilija Mašić… i to je zapravo bilo to. Primorana promjena, jer se i Toni Šunjić ozlijedio. 
- Nismo kukali, iako ostali smo bez šest-sedam igrača. Ali nas nije jedanaest, nego 28, naglasio je strateg viceprvaka te otkrio kako je i uoči same utakmice imao jako, jako dobar osjećaj. 
- Smiješno je kada to sada kažem, ali evo znaju i ljudi u stožeru - znao sam da ćemo dobiti utakmicu. Jer sam vidio da su igrači pravi, da će dati maksimum baš zato jer nas nedostaje dosta. Kad smo maksimalni, teško je igrati s nama. 

Bez slabe točke 

Tako je i bilo. Željezničaru je bilo teško. Stvarati prilike, kontrolirati utakmicu, braniti se. Imali su par obećavajućih udaraca od kojih je jedan zatresao gredu – bio je to Radovac nakon kojeg je u 16 Mostaraca pao Mirčevski – bez reakcije suca Njegomirovića i VAR sobe. A za većinu toga što Plavi, par dana nakon svog 103. rođendana, nisu uspjeli pokazati – najzaslužniji su bili Mostarci. Sa pravim stavom od početka, čvrsti otraga, razigrani u sredini, efektni prema naprijed. Ivankovića definitivno može radovati nastavak rasta forme još jednom asistenta Frana Topića, ali i Marijana Ćavara kojemu je ono, nakon prvog kola i gostovanja sa Širokim, bio drugi gola na Grbavici ove sezone. Generalno nije bilo neke 'tanje' točke, mada – situacija s kadrom, bila je daleko od idealne. 

- Morali smo silom rotirati, spustiti Savića na stopera, Ćužu ostaviti u špici, naglasio je Ivanković koji je jako dobro odradio dva derbija, no dva ga tek čekaju. 

Stvar je u pristupu 

Najprije u utorak Pod Bijeli brijeg stiže Široki, nakon čega ide i gradski, Mostarski derbi.
- Ostaje žal zbog kasno primljenog gola protiv Borca, ali ovog puta smo pokazali pravu sliku. Nadam se da će nam se do Širokog vratiti neki od ozlijeđenih igrača, da ćemo spremni dočekati utakmicu, ocijenio je Ivanković čija je jedina rezultatska mrlja dosad – onaj remi s Borcem. 
Ako remi u derbiju, s braniteljem naslova, uopće možemo nazvati mrljom. Ovdje zapravo opet dolazimo do one konstatacije iz uvoda – da Zrinjski ima rezultate, a igrom ipak ne uspijeva održati zadovoljstvo navijača iz utakmice u utakmicu. Ali bolje je tako, nego da je obratno… odnosno da nema rezultata. 

Uostalom, ovdje je uvelike riječ o stavu, pristupu – a pristupimo li konstataciji da Zrinjski varira i ima rezultate iz kuta da se igra s vremenom može popraviti, a ne da će rezultati nestati, perspektiva se u potpunosti mijenja, zar ne? 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba