Možda današnju Formulu 1 nije teško voziti kao divlje mašine iz 80-ih, ali svejedno ih je jako teško - voziti brzo. U to se najbolje uvjerio Novozelanđanin Liam Lawson koji je nakon samo dvije utrke u Red Bullu zamijenjen Yukijem Tsunodom. 

Prošle je sezone uskočio kao zamjena za Australca Daniela Ricciarda u zadnjih šest utrka sezone i bio je solidan. U AlphaTauriju je u tom periodu uzeo četiri boda (dva deveta mjesta), usput zaradivši pohvale od šefa Red Bulla, Christiana Hornera.

Taj isti Horner ove mu je sezone postao novim šefom, jer je Lawsom iz satelitske momčadi Red Bulla promoviran u prvu, no kratko je potrajalo. Samo dvije utrke i dva jadna izdanja Lawsona u Australiji i Kini. Nakon kojih je zamijenjen – vraćen u staru momčad (sada Racing Bulls). Dok je njegovo mjesto dobio Japanac Yuki Tsunoda.

Prigodno – uoči utrke na Suzuki. No, što je iza jako loših izvedbi Novozelanđanina? Jako teško upravljiv Red Bull – kojeg brzo zna voziti samo svjetski prvak Max Verstappen. 

Ništa čudno, posebno kada je politika Red Bulla u pitanju. A ni dosad neviđeno. U samo zadnjih dvadesetak godina bilo je podosta ekstremno kratkih vozačkih angažmana. 

Tako je 2004. godine svjetski prvak iz 1997. Jacques Villeneuve sjeo u Renault u zadnje tri utrke sezone - završio je svaku, bez bodova, i konačno se oprostio. Godine 2006. Yuji Ide uskočio je u Super Aguri kao 31-godišnji debitant (!), no nakon samo četiri utrke ispunjene opasnim greškama, FIA mu je oduzela super licencu.

Nadalje, 2007. Nijemac Marcus Winkelhock sjeo u Spyker, poveo utrku na Ringu – odustao nakon 15. kruga i rekao zbogom Formuli 1 zauvijek. Vječna Ferrarijeva rezerva, Luca Badoer konačno je 2009. dobio priliku, u dvije utrke mijenjao je ozlijeđenog Felipea Massu i s velikim deficitom u brzini završio ih zadnji i predzadnji.

Poseban slučaj, još je jedan Nijemac. Andre Lotterer. Trostruki osvajač Le Mansa 2014. u Caterhamu je na VN Belgije zamijenio Kamuija Kobayashija – stao je u drugom krugu zbog kvara i to je bilo to što se njegove F1 karijere tiče.

S. Nikšić