U BiH neće, ili ne bi trebalo, biti rata, ali gotovo sigurno niti novog Izbornog zakona. To bi se moglo izvući kao zajednički zaključak nakon serije vrlo ozbiljnih susreta koje su ovih dana imali domaći politički čelnici s predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije.

A upravo je taj fatalni Izborni zakon jedan od bitnijih detonatora ponajveće političke krize i sigurnosne prijetnje u državi od potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Čelnik najjače hrvatske tranke u BiH Dragan Čović ga je promovirao kao presudni, strateški politički cilj hrvatske i njegove osobne politike u BiH, čak je njegovu važnost proširio i u regiju pa je susjedna Hrvatska preuzela obvezu snažnog lobiranja kod europskih partnera da se nekako pritisne bošnjačka strana i postigne željeni kompromis.

Što s Izbornim zakonom?

Međutim, politička kriza u BiH je naglo eskalirala, povampirio se srpski nacionalni poglavica Milorad Dodik pa je zemlja pred njegovim rušilačkim pohodom dovedena na ivicu rata.

Međunarodna zajednica, poglavito Amerika je promijenila prioritete i sve su svoje adute i mehanizme aktivirali na očuvanju mira i sprečavanju nasilja. O Izbornom zakonu nitko više ozbiljan i ne priča. O njemu nije bilo riječi tijekom dugo priželjkivanog, trodnevnog, posjeta Gabriela Escobara, posebnog izaslanika američkog predsjednika za zapadni Balkan.

Ako se u BiH doista ne postigne konsenzus oko Izbornog zakona i provedbe presude u slučaju Ljubić, onda će to neupitno biti težak poraz, često neshvatljive, manipulativne politike Dragana Čovića. Jer, Čović je zbog toga zakona uveo hrvatski narod i hrvatsku politiku i u BiH i u Hrvatskoj, u nesmotreni teški sukob s bošnjačkim elitama pa i istoimenim narodom. Uz to, Hrvate je po tko zna koji puta obmanuo lažnim obećanjima da će u nekim maglovitim terminima sigurno biti usvojen Izborni zakon.

Dodikovi taoci

Zadnji politički događaji, incidenti i dolasci međunarodnih prijatelja, posrednika i mešetara, nedvojbeno pokazuju da je hrvatska politika u BiH marginalizirana, da je u raljama srpsko-bošnjačkih odnosa, da je talac nepromišljene jednostrane osovine i prijateljstva Čovića i Dodika.

Zapravo Dragan Čović, njegov HDZ BiH, pa posredno i hrvatski narod u BiH, nemaju više pouzdanog prijatelja niti partnera na Zapadu, a verbalno se zalažu za europske standarde i proglašavaju promicateljima europskih vrijednosti.

Čović Amerikance ne miriše jer se, navodno, zalažu za građansku BiH i ukidanje etničkih prefiksa, dok Njemačka, Francuska i Velika Britanija ignoriraju lidera HDZ-a BiH upravo zbog njegovog pakta s Miloradom Dodikom, političarem s kojim Washington i Bruxelles imaju otvorene teške sukobe.

Ako izuzmemo Hrvatsku, čiji su lobistički dometi ipak limitirani, Dragan Čović i, što je najgore, sudbina Hrvata i politička budućnost isključivo ovise od 'riječi' i korektnosti Milorada Dodika.

S bošnjačkim čelnicima se vodi zamrznuti politički rat i inačenje i nakon sljedećih parlamentarnih izbora utjecaj HDZ-a BiH i Čovića osobno u FBiH bi mogao biti totalno unakažen. Bakir Izetbegović i Milorad Dodik su mjesecima dva glavna politička aktera u državi koju su doveli na rub krvoprolića.

Pregovaraju s Palmerom, Escobarom, Orbanom, Erdoganom, Lavrovom, Janšom…, a stožernik Čović u Poljskoj nazoči nekom povijesnom događaju.

Okretanje Istoku

Izetbegović i Dodik sve goropadnije državu okreću od Zapada prema Istoku. O sudbini zemlje i naroda, dakle i Hrvata, sve agresivnije raspravljaju pa možda i odlučuju kontroverzni državnici, desničari pa i diktatori: Putin, Erdogan, Orban, Janša.

Čović se o tim opasnim anomalijama nije očitovao, da li zato što ga nitko ništa i nije pitao, ili se pak, slaže s politikama bošnjačkih i srpskih vođa. Dragan Čović nema oporbe, satrao je sve što misli drugačije i pametnije, katolička crkva je na izmaku snaga i podijeljena.

-Diskriminacija je u svakom pogledu: političkom, društvenom i ekonomskom, rekao je banjolučki biskup, dr. Franjo Komarica dodajući kako bosanskohercegovački Hrvati tu zemlju ne mogu nazvati svojim domom zbog odnosa u dvama entitetima.

-Državu Bosnu i Hercegovinu čine tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Dok Republika Srpska održava čvrste veze s Rusijom, Federacija je pod jakim utjecajem Turske i islamskog svijeta. Treći narod, Hrvati, propada. Jednostavno ne postoji mjesto koje možemo nazvati domom, očajan je Biskup.

Tvrdi da je sudbina BiH povezana sa sudbinom i položajem Hrvata.

-Hrvati katolici djeluju kao neka vrsta 'ljepila' za Srbe i Bošnjake. Ako ovo ljepilo nestane, tada će se ova dva svijeta – islamski i pravoslavni – sve više udaljavati. To će izazvati još veće nemire, zabrinuto je poručio dr. Komarica.

To je ”ljepilo” ipak drastično zalijepilo hrvatske interese na Dodikova leđa, a pristrana i jalova politika Dragana Čovića zapravo daje obol daljnoj polarizaciji države i društva, ali dugoročno i totalnom pokopavanju ozbiljnog političkog utjecaja hrvatskog naroda. J. S.