BiH je prema relevantnim svjetskim pokazateljima među tri najjadnije države u svijetu, a najsiromašnija zemlja u Europi. Ona je rovita, opterećena sukobima nacionalističkih i kvazipatriotskih snaga koje se međusobno hrane frustracijama, tenzijama i mrcvarenjem oko važnih ali i bizarnih pitanja.

Nacionale vođe, kao i oni koji vrebaju vast iz oporbenih redova nisu sposobni, hrabri i pametni da žrtvuju jedan izborni ciklus i provedu reforme koje im je zadala EU, koje su prije svega potrebne našem društvu i na što su se zavjetovali pred eurpskim diplomatama.

I ova će neizborna godina po svoj prilici proći bez značajnijih zahvata u zakonodavsto i preuzimanja civilizacijskih dostignuća na uređenju države i njezinoj pretvorbi iz Daytonskoga u Briselski okvir.

Nedorasle domaće političke štetočine

Nigdje kao u BiH izborne kampanje ne traju godinu i više dana i to se ponavlja u serijama. Nije teško dokučiti i zašto, zato da se opstruiraju nužne reforme a biračko tijelo održi na okupu.

Već duže vrijeme Izborni zakon je ključna frustracija oko koje se glođu nedorasle domaće političke štetočine. Za izmjene tih famoznih pravila ne pomaže niti dobrotvorna međunarodna pomoć.

Zanimljivo je međutim da je Predsjedništvo BiH postalo “politički plijen” za kojega se svim silama bore politički subjekti u BiH, a slijedom toga i najveći kamen smutnje između političkih aktera pa i naroda u BiH.

Tročlani šef države nema na pretek ubojitih ustavnih instrumenata, značajan je zbog vanjske diplomacije i karijera diplomata te pozicije vrhovnog zapovijednika.

Sve je to razrijeđeno sastavom Predsjedništva i načinom odlučivanja tako da se postavlja pitanje zbog čega se onda tako patološki “tuku” kandidati i stranke oko simboličnog državnog tijela.

U dubini razlog niie banalan, on se zove sindrom Željko Komšić. Naime, suština parlamentarnih izbora se manipulativno svodi na utrku za Predsjedništvo BiH, za legitimne predstavnike s jedne i prevarantsko razbijanje osovine Dodik-Čović s druge strane.

Kolektivni šef države, Milorad Dodik je ovih dana ustvrdio kako Predsjedništvo praktično više ne postoji, nema nadležnosti za svakodnevna životna pitanja očajnih i siromašnih ljudi, komotno se bavi salonskim spletkarenjima, ekonomija i socijalne teme su “vlasništvo” izvršne vlasti.

Podvale i manipulacije

Međutim, prenapuhanost važanosti Predsjedništva perfidno su kreirali čelnici političkih stranaka. Oni se krvnički bore za mandate baš u toj instituciji, jer su političke kukavice i bježe od odgovornosti za provođenje bolnih reformi i gospodarski procvat države.

Vlade FBiH i RS-a te Vijeće ministara daleko važniji za oporavak zemlje i standard njezinih stanovnika. Svi to manje više razumiju, ali opet nasjedaju na podvale i manipulacije pa čak i oporbene vođe. I oni se već duže vrijeme opterećuju kandidatima za Predsjedništvo nego ozbiiljnim promišljanjima o kandidatima, menadžerima, za entitetske Vlade i Vijeće ministara, i o gospodarskim programima. Moguće je da i oni bježe od tereta odgovornosti za neizbježne reformske zahvate i jačanje pravne države.

Naročito je to izraženo na bošnjačkoem dijelu političke pozornice gdje se vode besposličarske rasprave o tome hoće li 'Trojka' imati zajedničkog ili više kandidata, hoće li Željko Komšić opet poraziti Čovića, što radi Fahrudin Radončić i hoće li se u travnju slijedeće godine možda ukazati ostarjeli Haris Silajdžić.

-Po svemu sudeći Bošnjaci će glasati u tri kolone, bar kad je u pitanju izbor za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Četvrta kolona koju bi predvodio Željko Komšić je veoma neizvjesna jer kako god da se završe pregovori o reformi izbornog sistema neće ići njemu u prilog. I te kolone će predvoditi kandidati oko kojih će se grupirati dva oporbena bloka. Prvi blok sačinjavat će stranke koje će podržati Bakira Izetbegovića, kao predsjednika SDA. Drugi blok će predvoditi kandidat Trojke koju sačinjavaju Socijaldemokratska partija (SDP), Naša stranka (NS) i Narod i pravda (NiP). Treći blok će predvoditi kandidat Stranke za bolju budućnost (SBB), Pokreta demokratske akcije (PDA) i Bosanske patriotske stranke (BPS), analizira jedan sarajevski kronolog političkih zbivanja, vjerojatno u strahu da ta racjepkanost navodi vodu na mlin Bakira Izetbegovića.

Osvježenje bi bilo kada bi Elmedin Konaković, Nermin Nikšić, Edin Forto i Fahrudin Radončić u FBiH, jednako kao i Mirko Šarović i Branislav Borenović u RS-u, poručili i najavili da će uskoro javnosti ponuditi imena kandidata za šefove Vlada i Vijeće ministara uz krucijalne programske stavke o gospodarskom oživljavanju opljačkane zemlje.

To sa Predsjedništvom je već postalo ogavno i to je velika podvala vladajućih nacionalnih stranaka i poglavica, kukavica. Da. L.