Piše: Slaven Nikšić

'Ništa više neće biti isto, kako život, tako ni nogomet', ustvrdili su mnogi u jeku pandemije, ali kako to obično biva – nama se čini da će BiH i naš nogomet biti iznimke, da će manje-više sve ostati isto.
Nije Premijer liga BiH loša s obzirom gdje se igra. Naprotiv. Znamo mi ovamo zapapriti 'pravim europskim' klubovima pa je tako Zrinjski prošlog ljeta izbacio Utrecht – ne europskog giganta, ali daleko bogatiji klub iz daleko kvalitetnije, bogatije Lige, bogatije države. Pa ipak, ni tom bogatijem Utrechtu neće biti lako nakon što jenja pandemija koronavirusa, a vi ćete pomisliti – pa neće ni Zrinjskom! Neće, to je istina. Bit će manje novca, ali da će se sve toliko drastično promijeniti – sumnjamo.

Manji ugovori

Među prvim stavkama koje će označiti novo vrijeme, ovo post-pandemijsko, bit će manji ugovori. Možda je to i jedna, jedina dobra stvar koja će proizići iz korona krize. Jer , ima tome već četiri-pet godina, ugovori su u Premijer ligi otišli ne do nerealne razine, oteli su se kontroli. Klubovi su, oni koji su mogli pratiti trend, redovito najboljim igračima počeli plaćati debelo preko deset tisuća maraka, i to je odjednom postalo normalno. Tko je ušao u taj financijski žrvanj, više se nije osvrtao – najbolje je igrače, one koji donose prevagu i titule, trebalo platiti, a tko želi rezultate, plaćao je. Korona je sigurno pojela nešto novca i to dugoročno – lokalni moćnici i tvrtke manje će izdvajati za nogomet, posebno oni snažnije pogođeni pandemijom i njenim saveznicima (nerazumnim mjerama države i sl.), a to će klubove natjerati na smanjenje plaća. Uostalom, neki su to napravili ima već dva mjeseca, a vidjet ćemo kako će se ponašati kada se situacija 'unormali'.

Jeftinije pripreme

Manje novca, generalno će značiti i manje rastrošnu klupsku politiku. Tu bi se mogle istaknuti jeftinije pripreme, domaće pripreme. Mogli bi jedno vrijeme premijerligaši zaboraviti na Antaliju, na Istru i slične destinacije, a bazirati ih na naše, jeftinije a ne toliko sadržajno i uvjetima lošije destinacije poput Kupresa koji je unazad par godina po tom pitanju bio hit. Znat ćemo to za kojih petnaestak dana kada će premijerligaši u pogon, a ako netko i bude rastrošan do neke mjere, bit će to naši europski predstavnici, Sarajevo, Željezničar, Zrinjski, Borac. Oni će sigurno više potrošiti na pripreme, ali nije da će njihovi igrači, za razliku od onih koji nose boje Tuzla Cityja, igrati zlatnim loptama. I dalje će to biti 'u pet deka'.

Manje transfera

Korona nam je dala i to da će transfer promet iz BiH oslabiti. Najčešće destinacije za naše igrače bili su klubovi u zemljama regije, klubovi u Češkoj, Slovačkoj, Turskoj, no ni tamo 'ne cveta cvetje', što će reći da će i uobičajeni, 50-ak tisuća eura teški transferi iz Premijer lige postati rjeđi. To je sigurno loša vijest za klubove koji prodaju igrače, koji budžet pune i transferima te novcem od nastupa u Europi, ali moglo bi to s druge strane pokrenuti proizvodnju vlastitih, mladih igrača. Neki su na tom polju već uspješni, ali daleko od toga da se ijedan klub u BiH pri napadu na velike rezultate uvelike oslanja na svoje mlade trupe. Tako da… možda i ovo bude jedna dobra strana ove ne tako dobre priče.

Lošiji nogomet? Ne mora značiti

Hoćemo li zbog svega navedenog iduće premijerligaške jeseni gledati lošiji nogomet? Sumnjamo. Jer neće par tisuća maraka teški igrači odjednom zbog toga slabije šutirati ili manje precizno asistirati – oni pametni, a koji ostanu i dođu tu, morat će se prilagoditi stanju, što je uostalom slučaj otkako je Premijer lige.
Ukratko, pandemija će možda spustiti razinu operacija klubova na jednu nižu, još skromniju razinu, ali sumnjamo da najveći nogometni zagriženjaci neće shvatiti o čemu se radi… na kraju krajeva, sumnjamo da će primijetiti neku veliku razliku.