Portal Deutsche Welle (DW) je donio pregled pisanja tiska na njemačkom jeziku se, a koji se, među ostalim, bavi i temom visokog predstavnika u BiH. Neki komentatori upozoravaju na rat, drugi kažu da time eksperti sebi daju na značaju. “Izostao je ruski veto. Vijeće sigurnosti UN-a je u srijedu produžilo mandat EUFOR-a u BiH ali su Moskva i Peking spriječili da u New Yorku do riječi dođe civilni 'nadzornik' Daytonskog mirovnog sporazuma, Nijemac Christian Schmidt, koji upozorava na raspad zemlje“, piše Andreas Ernst, dobar poznavatelj prilika na Balkanu u švicarskom listu Neue Zürcher Zeitung (NZZ).

Davanje na značaju

Na početku teksta autor postavlja pitanja poput znači li navedeno poraz Zapada, približava li se BiH provaliji, kako vjeruje Schmdit te mora li se povećati broj evropskih postrojbi u zemlji i revalorizirati Ured visokog predstavnika (OHR) u Sarajevu, kako to zahtijevaju trustovi mozgova. “Trezven pogled pokazuje: u igri je mnogo više uzbunjivanja, kojim visoki predstavnik i neki eksperti žele sebi dati na značaju. Oni iz iskustva znaju da se svijet za njih zanima kada galame o zlom vuku. A on se zove rat u BiH“, navodi komentator NZZ-a. Ernst ističe da je točno i da se Zapad mora dogovoriti o novoj strategiji kako bi se na pravi način nosio s riskatntim političarima poput Milorada Dodika. „Ovaj najmoćniji političar bh. Srba najavljuje da će povući Srbe iz vojske BiH i osnovati vlastite borbene snage. Zašto on to radi? Dodik muku muči s padom svoje popularnosti u RS-u, u kojoj žive većinski Srbi. Građani su ogorčeni zbog nepotizma i nesposobnosti državnih službi. Štete mu i dugodišnji nerazjašnjeni pravosudni sporovi. I zato uopće ne čudi da Dodik igra na nacionalističku kartu i povećava ulog“, piše Ernst i naglašava da je nacionalistička retorika uobičajena praksa po kojoj se vlada u zemlji. “I to ne samo srpske, već takođe i bošnjačke i hrvatske elite. Oni pokušavaju stvoriti strah od drugih među svojim sljedbenicima kako bi mogli lakše kontrolirati 'vlastitu' nacionalnu grupu. Pri tom OHR nije ništa drugo do čista projekcijska površina. Nacionalistički političari iz RS-a demoniziraju ga kao kolonijalni relikt s kojim zapadne sile žele stvoriti središnju državu u kojoj bi dominirali Bošnjaci. Visoki predstavnik, s druge strane, sebe vidi kao jamca poslijeratnog poretka. No, nijedno nije točno, ili nije više. OHR je već dugi niz godina politički beznačajan i u osnovi upravlja samo sobom. Dodikova reputacija snažnog čovjeka se hrani svojim separatistčkim provokacijama, na koje pouzdano ljutito reagiraju njegovi protivnici“, cijeni Ernst koji drži da bi trebalo, zapravo, reagirati tek onda kada on zaista prekrši Daytonski sporazum. „Ali onda strogim sankcijama. Zato je ispravno da EU i NATO ostanu vojno prisutni u zemlji. Za razliku do OHR-a, postrojbe pružaju sigurnost u slučaju da stvari izmaknu kontroli. No, građanski rat u BiH je danas jednostavno nezamisliv. Jer, krvoproliće do 1992-1995. je vrlo prisutno u kolektivnom sjećanju, a svakodnevni zajednički život nacionalnih skupina u najvećoj mjeri protiče bez ikakvih problema. Ono što više uznemiruje je iseljavanje i činjenica da je u BiH u proteklih 20 godina broj stanovnika opao s 3,7 na 3,2 milijuna“, navodi se u komentaru.

Glavne uloge drame: srpski nacionalist, ruska vlada i bivši njemački ministar

Drukčije na stvar, pak, gleda kolumnist uglednog njemačkog tjednika Die Zeit, koji kaže da bi ovaj put u BiH zaista moglo doći do prekretnice. Kolumnist Mihael Tuman piše da su glavne uloge u ovoj drami srpski nacionalist, ruska vlada i bivši njemački ministar dok glavnog krivca za krizu vidi u Dodiku, ali i podsjeća da je taj čovjek nekad bio potpuno drugačij i da je bio istinska uzdanica dok je danas nacionalist koji poriče ono što je ranije govorio. Tako ukazuje da Dodik već godinama napada zajedničke institucije BiH, izravno ili neizravno, da prijeti otcjepljenjem RS-a, uništava državno Predsjedništvo, čiji je član. „Želi da se ukine funkciju visokog predstavnika“, dodaje autor i naglašava da tu sada u igru ulazi bivši njemački ministar Schmidt.

Slučaj sporenja velikih sila

Kolumnist Tulman navodi da je to san srpskih nacionalista, za koji su ratovali od 1992. do 1995., sve do genocida u Srebrenici. Dodaje da je upravo zbog tog koncepta i sklopljen Daytonski mirovni sporazum i ustanovljena funkcija visokog predstavnika. On na kraju kolumne piše da 'Schmidtu u lice puše istočni vjetar'. „Bivši njemački ministar poljoprivrede je odjednom postao slučaj sporenja velikih sila. Pri tom se radi o mnogo više nego o njegovoj funkciji: o miru ili mogućem novom ratu u BiH“. (DW)