U intervjuu za Deutsche Welle (DW), Manuel Saracin, zastupnik u njemačkom Bundestagu (Savez90/Zeleni) i predsjednik Društva za jugoistočnu Europu, najvažnije institucije u Njemačkoj za političko savjetovanje o balkanskim temama, ukazao je na značaj koordinirane njemačko-francuske politike za Zapadni Balkan te traži jasno odbijanje pomjeranja granica. U osvrtu na tzv. „non-paper" o promjenama granica na Zapadnom Balkanu, iskazao je čvrsto uvjerenje da te mozgalice zahtijevaju jasno odbijanje njemačke vlade i EU-a. “Granice u toj regiji su nepovredive i morale bi takve i ostati. Velo sam sretan da je njemački ministar vanjskih poslova Maas to tako lijepo formulirao za posjeta Kosovu kazavši da ideje o etničkom povlačenju granica povijesno zaslužuju završit u košu za otpatke“, kazao je. No, kako se ovaj put ideje o korekturama granica pokreće i uz potporu nekih članica EU-a, unutar koje, očito, postoje različiti stavovi i nema jasnog odbijanja, Saracin ističe da je upravo stoga bitno da njemačka vlada zauzme jasan nadstranački stav. Ja mogu da kažem za našu partiju da je ovaj stav kristalno jasan.

Europska perspektiva mora biti vjerodostojan odgovor  

U svjetlu činjenice da će se danas ministri vanjskih poslova članica EU-a ponovno baviti pitanjem Zapadnog Balkana, sugovornik DW drži važnim istaći da europska perspektiva nije bila samo odgovor na ratove devedesetih, već mora biti i odgovor koji je vjerodostojan kako bi se odgovorilo na ideje takvih „non-papera" i protiv ideje nove etničke podjele regije. “Slabosti EU-a, s jedne strane, predstavlja moguća fragmentacija pozicije Unije, ali i nedostatak vjerodostojnosti da mi zaista želimo punom parom ubrzati proces proširenja“, ukazuje ovaj njemački zastupnik. Na konstataciju da, pak, izostaje koncenzus EU-a te, odgovarajući na pitanje je li možda, obzirom na unutarnje blokade EU, potreban novi pristup zemljama Zapadnog Balkana, on kaže da nije siguran da su sada, nakon što su prilagođeni postupci proširenja, potrebni novi procesi.

Rješenja ne smiju doprinositi zaoštravanju etničkih crta

“Umjesto toga, mislim da je iznimno važno još jednom podvući posvećenost Berlina i Pariza kako bi se stekao dojam da Berlin i Pariz žele  tijesno surađivati s partnerima u regiji. Drugo što smatram važnim jest nedvosmisleno staviti do znanja da EU pokušava posredovati u rješenjima, ali da ta rješenja ne smiju doprinositi zaoštravanju etničkih crta razgraničenja. I to mora biti mjerilo koje bi moralo biti izričito formulirano u, na primjer, pregovorima o reformi izbornog zakonodavstva u BiH. Bruxelles i europske prijestolnice morat će mjeriti svako rješenje prema tome je li cilj služiti manjem etničkom razdvajanju ili, pak, ono postiže suprotan učinak“, kaže Saracin uz opasku da struktura i povijesni nastanak Daytonskog sporazuma nisu mogli u potpunosti riješiti problem BiH. “Ali, u trenutnoj geopolitičkoj situaciji i konstelaciji aktera koji imaju utjecaj u BiH, ne vjerujem da je realno a ni strateški mudro pokušavati izdejstvovati neki veliki deal. Mislim da fokus treba biti na tome da se Ustav BiH uskladi s presudom Europskog suda za ljudska prava, što bi morao biti interes svih članova Europskog vijeća, a onda pokrenuti reformu izbornog prava koja bi zaista služila tome da se spriječi etničku podjela zemlje i poboljša pristup izborima i za one ljude koji se ne žele pripojiti nijednoj etničkoj grupi. Ne bih volio sada neki veliki 'Dayton 2'“, pojašnjava Saracin koji, komentirajući nedavno opominjuće otvoreno pismo 250 intelektualaca iz zapadnobalkanskih zemalja u kojem, ne samo da odbijaju promjenu granica, već prebacuju EU da podržava pogrešne igrače i stabilokrate, koji su, zapravo, dio problema, ocjenjuje da EU mora više ulagati u regiju, i to ne samo u smislu pregovaranja o poglavljima i debatiranja s vladama, već da se više radi na mentalitetu ljudi.

Zakulisne igre

“Zato je ekstremno bitna transparentost i otvorenost procesa kada se kao EU uključujemo u procese, kao kod reforme izbornog prava u BiH. Ne vjerujem da je EU u stanju uspješno 'posredovati' u zakulisnim dogovorima između takoreći političkih ličnosti jer smatram da su stari ratnici iz regije ponekad daleko vještiji po pitanju organiziranja zakulisnih dogovora no europski diplomate. “I to mislim s respektom, ali definitivno negativno“, poručio je.