Značajna nova studija potvrđuje da odrastanje ljudskog bića za devet mjeseci uzima danak, a višeplodne trudnoće mogu imati kumulativni efekat, piše Avaz.

Novo istraživanje sugerira da jedna trudnoća može dodati između 2 i 14 mjeseci vašoj biološkoj dobi.

- Trudnoća ima cijenu koja se čini da se može otkriti već u vašim 20-im godinama, kaže voditelj studije Kalin Rajan (Calen Ryan), ljudski biolog na školi javnog zdravlja Univerziteta Kolumbija u New Yorku.

Biološka dob
To je značajna studija koja potvrđuje ono što žene već znaju, a to je da trudnoća uzima ogroman danak na tijelo, kazao je Jusin Suh (Yousin Suh), profesor sa Univerziteta Columbia koji istražuje kako trudnoća utječe na starenje i nije bio uključen u studiju objavljenu 8. aprila u Nacionalnoj akademiji nauka.

Vaša hronološka starost, ili broj putovanja oko Sunca, može se razlikovati od vaše biološke starosti, a to je koliko stare vaše ćelije i organi izgledaju na osnovu njihove biohemije.

Rajan proučava razloge zašto naša tijela mogu stariti brže ili sporije nego što ih očekujemo, a mnogo toga se svodi na epigenetiku, odnosno kako i kada naša tijela odluče uključiti i isključiti gene.

Čini se da određeni životni događaji, uključujući teške bolesti, traume ili periode intenzivnog stresa, uzrokuju "skokove" u epigenetskom dobu jer tijelo preusmjerava energiju i resurse ka suočavanju s tim izazovima.

Budući da postoji nekoliko bioloških funkcija koje su teže od uzgoja cijele osobe u samo devet mjeseci, nedavna studija potvrđuje sumnju naučnika da trudnoća, posebno višeplodne trudnoće, koštaju žene biološkog doba.

Vaš epigenetski sat
Ako je naš genom uputstvo za upotrebu, epigenom je složen sistem obilježivača, naglašavanja i podvlačenja koji govori našim ćelijama koje gene da čitaju i kada. Ovo se često dešava kroz metilaciju, proces kojim se male hemijske oznake koje se nazivaju metilne grupe vezuju za dio DNK.

Koji geni treba da budu aktivni se konstantno mijenja kao odgovor na naše okruženje i iskustva, tako da je tim metilnim grupama potrebno često pomjeranje i zamjena. Ipak, kako starimo, čini se da ova mašina za održavanje počinje praviti greške, uzrokujući da se metilacije akumuliraju na nekim mjestima, a nestaju na drugim.

Uzimanjem uzorka krvi i bilježenjem metilnih oznaka na ključnim lokacijama duž genetskog koda, naučnici mogu izračunati epigenetsku starost osobe pomoću skupa algoritama koji se nazivaju satovi. Ovi satovi predviđaju rizik od smrti i zdravstvenih komplikacija, ali manje je poznato kako plodnost utječe na vašu biološku dob.

Kako bi saznali više, Rajan i njegove kolege su se okrenuli dugotrajnoj studiji o međugeneracijskom zdravlju na Filipinima pa su 2005. analizirali uzorke krvi 825 učesnica u dobi između 20 i 22 godine.

Naučnici su identificirali upadljivu razliku, broj epigenetskih promena u njihovoj DNK otkrio je da su žene koje su bile trudne između četiri i 14 mjeseci bile biološki starije od svojih vršnjaka koji nisu, čak i nakon kontrole faktora kao što su nivo prihoda i pušenje.

Kumulativni efekat
Uprkos tome što su bile blizu godinama, žene u studiji već su bile na vrlo različitim putanjama plodnosti, neke nikada nisu bile trudne, neke su prijavile jednu ili više prethodnih trudnoća, a neke su bile trudne u vrijeme kada su uzorci prikupljeni.

To je postavilo ključno pitanje: da li su višeplodne trudnoće stvorile kumulativni efekat starenja, pri čemu je svaka dodatna trudnoća dodatno podizala epigenetsku starost majke?

Koristeći prve uzorke krvi kao početnu liniju, istraživači su prikupili nove uzorke od 331 iste žene dok su bile trudne između četiri i devet godina kasnije.

Upoređujući dva snimka epigenetskog doba svake žene, Rajan i njegov tim izračunali su utjecaj svake dodatne trudnoće tokom godina.

- Žene koje su imale više trudnoća u tom periodu imale su više promjena u epigenetskom starenju - kaže Rajan, pri čemu je svaka trudnoća trajala dva do tri mjeseca do biološke dobi roditelja.

Suh, koji proučava troškove reprodukcije na ljudskom tijelu, kaže da Rajanova otkrića predstavljaju važan napredak u našem razumijevanju kako višestruka trudnoća utječe na biološku starost, budući da je većina postojećih istraživanja ispitivala samo jednu trudnoću.

Novo istraživanje pokazju zapravo da mnogo trudnoća može dovesti do kraćeg životnog vijeka i većeg rizika od kardiovaskularnih bolesti.

Razlog za optimizam
Budući roditelji ne bi trebali očajavati, slažu se Suh i Rajan jer nije sigurno da će malo viša epigenetska dob tokom vaših godina rađanja dovesti do komplikacija decenijama kasnije.

U stvari, neka istraživanja sugeriraju da postoji i pozitivna strana. Naprimjer, jedna ili dvije trudnoće mogu biti bolje nego nijedna u nekim slučajevima, jer je trudnoća povezana s nižim rizikom od određenih karcinoma, a rađanje barem jednog djeteta povezano je s nešto dužim životnim vijekom.

Kako naučnici saznaju više o starenju i plodnosti, može se raditi na identifikaciji ljudi koji bi mogli biti pod većim rizikom i osmisliti strategije za smanjenje negativnih utjecaja trudnoće.

Nedavne studije pokazuju da se epigenetski trošak trudnoće može razlikovati u zavisnosti od zemlje i kulture, što sugerira da podrška roditelja i pristup zdravstvenoj zaštiti mogu igrati značajnu ulogu, njihovo poboljšanje bi moglo ublažiti udar trudnoće na epigenetsku dob.

Suh dodaje da će biti potrebno još istraživanja kako bi se razriješio utjecaj odgoja djece od porođaja na epigenetsku dob kao i da se istraži da li je teret trudnoće veći kada su roditelji stariji od onih u studiji.

Iako vam se može činiti kao opštepoznato da vas trudnoća stari, to je relativno nov koncept u naučnoj literaturi, a Suh kaže da je istraživanje poput Ryanovog odavno zakašnjelo.