Dokad će koronavirus trajati u Bosni i Hercegovini teško je predvidjeti, mada najoptimističnije prognoze kažu kako bi to moglo biti već u proljećnim mjesecima naredne godine.

Posljedice koje će osim odnesenih života i trajno narušenog zdravlja dijela onih koji su se uspjeli izliječiti, nesagledive su i s finacijske strane. Gospodarstvo je od početka na koljenima, o gubicima u turizmu ili ugostiteljstvu suvišno je išta i kazati, dok građanstvo s razlogom najviše brine to što se u političkom sivilu zemlje ne izdvaja netko s jasnom vizijom kako i na koji način riješiti problem u budućnosti ili drugim riječima - oporaviti ekonomiju Bosne i Hercegovine u godinama koje slijede i koje će neminovno biti teške.

Nitko ne zna stvarne tokove

Zasad sve što bh. vlasti rade i namjeravaju su zaduženja kod MMF-a, kojih smo imali napretek i prije pandemije. Bolje upoznati kažu kako su nam zaduženi i praunuci i pravo je pitanje kada će se doći do zida i shvatiti da tako dalje ne može? Da stvar bude gora - skoro je nemoguće doći do stvarnih tokova novca kojim smo se zadužili, jer ne postoje precizni podaci kuda se i komu on usmjerava.

Uz svako novo zaduženje građanima se servira obrazloženje kako se ustvari zadužujemo da bi se pomoglo gospodarstvu ili zdravstvu, dok istovremeno benefite od ovog novca građani gotovo i da ne vide. Ovaj put, čini se, to su shvatili i u MMF-u, pa su pred domaće političare prvo postavili uvjete, a kad se oni ispune, onda slijedi novac.

Od siječnja do lipnja ove godine 78 posto novca od MMF-a usmjereno je u javni sektor, a na gospodarstvo tek 2,27 posto. Slična je sudbina i kredita od 333 milijuna eura, iz travnja, koji je bio namijenjen za pomoć zdravstvu i gospodarstvu, a ispostavilo se da je poslužio za krpljenje proračuna.

- Kako bi se sačuvali proračunska stabilnost i socijalni mir u BiH, a to nije dobro iz razloga što viši stupanj ekonomskog rasta u BiH podrazumijeva da ćemo dugoročno imati problema s izmirenjem kreditnih obaveza, podcrtavam, BiH je umjereno zadužena zemlja, kazao je nedavno u programu Javnog servisa ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Učešće duga u okviru BDP-а iznosi oko 33 posto, a procjene su da će on biti uvećan naredne godine, poručeno je iz Ministarstva financija i trezora BiH, dok je u analizi održivosti duga za razdoblje 2020-2023, istaknuta otplata vanjskog duga koja “ne može doći u pitanje“.

Iako su kreditori po svemu sudeći usuglasili stavove, pitanje je hoće li to uspjeti domaće vlasti. Problem su navodno reforme, ali i bez njih Bosna i Hercegovina se dosad mnogo puta zadužila kod stalnih kreditora.

Podsjećanja radi, skupina ekonomista iz naše zemlje pozvala je nedavno Međunarodni monetarni fond da prilikom pregovora oko zaključenja novog kreditnog aranžmana, uzme u obzir činjenicu o brojnim neispunjenim obećanjima predstavnika bh. vlasti, smatrajući da su potrebni jasni uslovi i namjena utroška sredstava.

U pismu upućenom na adresu rezidentnog predstavnika MMF-a za BiH izražena je zabrinutost najavama vlasti vezano za pokretanje pregovora oko dobijanja novog kredita od MMF-a, vrijednog 1,5 milijardi KM.

Ekonomisti upozorili

Ekonomisti su na početku pandemije upozoravali kako nam slijedi period duboke ekonomske krize i kako je potrebna hitna reakcija vlasti kojom bi se pomoglo održanju gospodarstva i gospodarskog sustava, uključujući i vanjsko zaduženje, koliko god je potrebno, ali pod uslovom ako će biti usmjereno u konkretne projekte i neophodne strukturne reforme, koje mogu dovesti do oporavka ekonomije u zemlji.

- Iz dosadašnjeg iskustva u suradnji s MMF-om, uključujući i posljednje odobrenih 330 miliona eura putem Instrumenta za brzo finansiranje, vidimo da se dobijeni novac usmjerava u tekuću budžetsku potrošnju, bez bilo kakve jasne namjene i provedbe obećanih reformi, gdje se vlast čak nije odrekla nepotrebnih izdataka poput onih za nabavke službenih automobila, navodi Svetlana Cenić.

Ekonomisti ocjenjuju kako podrška nužno ne mora biti usmjerena prema višim razinama vlasti, već i prema progresivnim lokalnim zajednicama, s konkretnim idejama i projektima, a kako bi se novac usmjerio precizno za ukidanje određenih parafiskalnih nameta, ukidanja taksi za osnivanje pravnih lica, digitalizacije javnog sektora, restruktuiranja poslovanja javnih komunalnih preduzeća, unapređenja zdravstvenog sektora, te aktivnosti koje će dovesti do transparentnijeg rada institucija, kontrole zaduživanja javnih i državnih preduzeća i generalno nabavki u javnom sektoru, a ne u tekuću budžetsku potrošnju i finansiranje preglomazne i neefikasne administracije.

J.S.