Zrinjski i Velež. Dva kluba koja su imala poprilično različit put, a čije su se sudbine toliko ispreplele da ih je jednostavno nemoguće odvojeno spominjati. Jasno, puno je toga što razdvaja ova dva mostarska premijerligaša, s tim da od ove sezone to više nisu rezultati koji su u prethodnim sezonama zajedničke Premijer lige bili jasno na strani Plemića. Da, došlo je do promjene odnosa snaga, ali u kojoj mjeri i što će to ubuduće značiti za dinamiku mostarskog rivalstva i pojedinačno za oba kluba?

Velež oteo Zrinjskom Europu! Do ove sezone nemoguć naslov. Nešto što se jednostavno ne događa. Nije da je bukvalno bilo tako, ali Velež je na koncu sezone zauzeo to treće mjesto, dok se dva boda lošiji Zrinjski morao 'zadovoljiti' petim – na koje ga je izgurao Široki koji je bio bolji u međusobnom omjeru. Kako je došlo do naglog skoka Rođenih i skoro pa jednako naglog pada Plemića? Kako se situacija okrenula i znači li to da ćemo idućih godina konstantno imati dva jaka mostarska premijerligaša. Ukratko: Je li ovo bila samo jedna čudna sezona ili je udaren temelj jednog novog odnosa mostarskih rivala?

I prije osam godina
mirisalo na manji jaz, ali…

• Plasman u Europu je prioritet, zapravo, rekao bih naš egzistencijalni cilj, jer ne želimo ni razmišljati o sljedećoj sezoni bez nastupa na međunarodnoj sceni, izjavio je u zimu 2013. tadašnji i sadašnji prvi operativac Zrinjskog, Danko Šulenta.
• Još uvijek je sve u povojima, ali se već radi na definiranju igračkog kadra za proljetni dio sezone. Igrači se nude, konačno smo na glasu kao klub koji je u svakom smislu stabilan pa smo odjednom svakome postali zanimljivi, izjavio je u isto vrijeme tadašnji sportski direktor Veleža Admir Velagić.
  Zrinjski je tada, na pola sezone 2013/14., držao četvrto mjesto sa četiri boda manje od vodećeg Željezničara, sedmi Velež imao je šest bodova manje, a kada je zavjesa u svibnju 2014. spuštena – Zrinjski je proslavio treći naslov prvaka, dok je Velež bio jako dobar, peti. I jedni i drugi su ostvarili cilj, odnos je ostao nepromijenjen – Zrinjski je ostao gore, Velež ispod. Djelovalo je kao da bi u godinama koje dolaze Mostar konstantno mogao imati dva stabilna premijerligaša, no bila je to lažna nada. Zrinjski je u sezoni 2014/15. ostao gore (na trećem mjestu), dok je Velež pao niže (ne devetu poziciju), a u kampanji nakon toga – jaz se osjetno povećao. Između Zrinjskog i Veleža ispriječio se čitav jedan rang – Rođeni su ispali u niži, federalni i tamo opet (kao i kod prethodnog ispadanja) zaglavili tri sezone, dok je Zrinjski počeo svoj rekordni niz od tri vezane titule.

Zrinjski je već prije dvije
sezone djelovao umorno

Pretprošle sezone (2019/20.) Zrinjski i Velež opet su se našli u istom razredu i činilo se da se ništa nije promijenilo. Jer rezultati su tako pokazali (Zrinjski 3., Velež 8.), a bilo je i skepse po pitanju rentabilnog funkcioniranja Veležove nove, transparente politike poslovanja – politike koja je došla nakon kolapsa, nakon što je klub udario o dno i skoro se ugasio. Istovremeno, Pod Bijelim brijegom je Zrinjski operirao u jednom modu zasićenja, umora stalnim napadima na naslov i najveće dosege - bila je to druga vezana sezona u kojoj je naslov odnijelo Sarajevo, s tim da se Zrinjski tada nije ni pitao za prvo mjesto – prvi puta nakon šest vezanih sezona u kojima je bio favorit ili najljući rival prvaku (Sarajevu). Možda se i tada osjetilo da se jaz smanjuje, ali i dalje je Zrinjski imao daleko skuplje igrače (kao i danas), i dalje je djelovalo da Velež nije spreman ozbiljnije zaprijetiti… bez obzira na, tako je to tada djelovalo, teške riječi šefa struke Feđe Dudića tamo pred početak svježe završene sezone – iz srpnja prošle godine.

• Vidim da nas sve ekipe podcjenjuju i kad drugi treneri daju izjave. Svi govore Sarajevo, Željo, Borac i Zrinjski, ali mislim da ćemo se i mi jako puno pitati, rekao je tada Dudić, čije riječi jednostavno nisu djelovalo uvjerljivo, ponajviše zbog činjenice da je Velež i nakon solidne povratničke sezone i dalje imao ekipu iz federalne lige.

Derbi u 2. kolu najavio promjenu

Kad je nova sezona počela, djelovalo je da je sve po starom – Zrinjski je u prvom kolu kod kuće srušio Olimpik (1:0), Velež se spotaknuo na Grbavici (0:3). I džaba što u Zrinjskom nisu bili zadovoljni igrom, a u Veležu nerealnim rezultatom, malo je tko pomislio da se rađa neki novi odnos mostarskih premijerligaša, odnos koji se pokazao već u 2. kolu. Velež je u derbiju kod kuće srušio Zrinjski 2:0…

• Dobili smo utakmicu na borbu i želju. Inat je proradio u nama poslije Grbavice, gdje su nas svi faktički otpisali, napravili nam pritisak. Normalno da smo onda sedam dana teško živjeli i jedva smo čekali ovu utakmicu. Stalno sam ponavljao da jedva čekam da izađemo na teren i evo dokazali smo da vrijedimo, jer pobijediti Zrinjski 2:0, koji ima takve igrače, budžet jedno pet puta veći od nas, znači da sigurno vrijedimo. Sad ćemo sigurno psihološki jače ulaziti u iduće utakmice, izjavio je šef Rođenih Dudić koji je skoro u svemu što je tada izrekao bio u pravu.
  Ne, nije Zrinjski imao pet puta veći budžet (financijski izvještaji otkrili su da je u 2020. imao skoro duplo veći), ali nije Zrinjski imao ni, to se pokazalo presudnim, igrače gladne uspjeha. To je, uz Dudićev dio posla, napravilo najveću razliku u prošloj sezoni, ali mislite li da je ovime stvoren novi mostarski poredak na duži period, možda da malo sačekate sa zaključcima.

Veležova snaga u skromnosti, ali…

Da, Velež je donekle napravio malo sportsko čudo, možda i poslovno - uzme li se u obzir da je u pet godina prošao put od ruba gašenja do Europe i da je u prošloj godini klub poslovao u plusu. No, teško da taj uspjeh garantira i stabilnost kroz godine koje dolaze. Jer dovoljna je jedna rezultatski vrlo slaba sezone, čak i ispodprosječna sezona da sve krene u krivom smjeru. U našem je nogometu to jednostavno tako – posljedica je to činjenice da su klubovi ovisni o politici i lokalnim moćnicima, faktorima koji operiraju u nemirnim vodama, a koje se kad nestane rezultata brzo zamute. Kud ćete bolje primjere od Sarajeva i Želje koji su važili za nogometne firmetine, dok rezultatski podbačaji nisu otkrili financijske probleme.
Veležova snaga leži u trenutnoj poslovnoj skromnosti, relativno jeftinom kadru kojeg je do cilja vodio realan i ambiciozan trener koji odlično poznaje Premijer ligu i njene prohtjeve, ali sigurno će za ostanak u vrhu trebati uložiti, više riskirati. Jer teško da će standardni stanovnici gornjeg doma svezati dvije nestabilne sezone, a prošle su poprilično nestabilni bili i Sarajevo i Zrinjski i Željezničar… pa i Široki koji je na manjak konstante ipak naviknuo.

Može li Plemstvo nešto naučiti od rivala?

Zrinjski je prošle sezone uložio dosta, kao uostalom i prethodnih - sam niz od osam europskih plasmana zaredom tjerao je na to, ambicija se sama po sebi formirala. I baš takav odnos prema ciljevima bio je razlog za veće razočarenje kada je na koncu ostvareno peto mjesto. Neki će pomisliti da je to aktiviralo jedan zaokret u politici poslovanja, da će sada Zrinjski najednom, reko noći početi kupovati jeftinije, ali taj je trend zapravo počeo i ranije – na pola sezone, kada su Pod Bijeli brijeg stigli brojni novi, ali i većim dijelom neafirmirani, jeftiniji igrači. Rezultata to nije dalo, ali trenutni je kadar u osnovi začet ranije, kostur je bio oformljen. Greška je dakle napravljena nekad ranije, ali možda i nije, možda je jednostavno došlo do zasićenja koje je sve više i više izviralo, a prošle sezone doživjelo kulminaciju. Da će zbog toga doći do dramatičnih rezova, nitko nije siguran u to, kao ni generalno u put kojim će Uprava krenuti. Dojma smo da se pravac neće značajno mijenjati, da će Zrinjski nastaviti s trendom velikih promjena ljeti i zimi, da će ulaganja usprkos ovom svježem neuspjehu, ostati visoka, a alternativa tomu po pitanju sportskih pitanja bila bi – zagledati se u dvorište gradskog rivala i pokušati stvoriti jednu poletnu ekipu koja se previše ne mijenja, a zna što želi. Silom prilika, možda je temelj takvog pristupa već udaren, ali još ćemo vidjeti.

Rođeni Europu odvedoše u Sarajevo

Na kraju se moramo još nešto zapitati - što je ova sezona značila za mostarski nogomet na najvišoj razini? Što će značiti Veležov nastup u Europi i činjenica da tamo neće biti Zrinjskog? Velež se na europsku scenu vraća nakon 33 godine i potpuni je autsajder po tom pitanju – autsajder po pitanju rezultat koji bi smatrali visokim za bh. standard, za standard koji je postavio klub s najvećim koeficijentom, Zrinjski. Kao takav, Velež iz ove perspektive ne djeluje kao sposoban napraviti nešto posebno, a bude li tako – neće posebno ni zaraditi, a to će opet priču ostaviti samo na tom povijesnom povratku na međunarodnu scenu. S druge strane, Zrinjski će stagnirati, barem jednu sezonu… a kada ovako postavimo tezu, djeluje da je mostarski nogomet – na gubitku. Takvom se situacija čini i iz perspektive da će Velež svoju domaću utakmicu 1. kola kvalifikacija za novooformljenu Konferencijsku ligu igrati na sarajevskoj Grbavici, ali da je sve tako sivo – ipak nije. Daleko od toga. Jer, možda se dogodi da na kraju iduće sezone pričali o dva mostarska premijerligaša u Europi… a to bi onda bila prava pobjeda nogometa. Mostarskog, ako želite.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba