Izbor novog reisu-l-uleme donosi više od promjene na čelu Islamske zajednice u BiH. Trojica kandidata nude različite prioritete – od jačanja institucije i džemata do očuvanja identiteta i većeg društvenog angažmana, piše Deutsche Welle.

Izbor novog reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nije samo izbor novog vjerskog autoriteta. To je i odluka o tome kako će jedna od najorganiziranijih i društveno najutjecajnijih institucija muslimana u ovoj zemlji odgovoriti na promjene koje već oblikuju njezinu budućnost.

Odlazeći reisu-l-ulema Husein Kavazović iza sebe ostavlja dva mandata koja su, prema sugovornicima DW-a, obilježena institucionalnom stabilnošću i snažnom društvenom ulogom Islamske zajednice. Istodobno, funkciju reisa nastojao je držati izvan političke pozornice. Njegov se mandat u tom smislu može promatrati prije kao razdoblje institucionalnog kontinuiteta nego velikog zaokreta.

Na mjesto novog reisu-l-uleme predloženi su sarajevski muftija Nedžad ef. Grabus, mostarski muftija Salem ef. Dedović i aktualni direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta hafiz Mensur ef. Malkić. Sabor Islamske zajednice u subotu 5. rujna treba utvrditi konačnu listu kandidata, nakon čega će oni svoje programe predstaviti izbornom tijelu. Izbor novog reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH bit će održan 10. listopada. Portal „Izdvojeno" imao je uvid u programe kandidata i izdvojio najvažnije razlike u njihovim pristupima.

Nedžad Grabus: institucija i međunarodna dimenzija
U središtu je Grabusova programa Islamska zajednica kao institucija, dok je ključni pojam programa murasela (vjersko ovlaštenje), koju Grabus izričito određuje kao akaidsko, a ne administrativno pitanje.

U njegovu viđenju reisul-ulema predstavlja središnje mjesto autoriteta i jedinstva Islamske zajednice, dok se Zajednica organizira okomito, od poglavara prema džematlijama. Grabus se posebno zalaže za odbacivanje „paralelnih struktura" i vaninstitucionalnog prakticiranja islama, uz dijalog i njihovu integraciju u institucionalni okvir Islamske zajednice.

Njegov program ima razrađenu međunarodnu dimenziju. Predlaže stalnu prisutnost Islamske zajednice u tijelima UN-a u New Yorku i Ženevi, Vijeću Europe, OESS-u i komisiji Organizacije islamske suradnje za ljudska prava. Kao ključne teme u tom kontekstu navodi islamofobiju, negiranje genocida i suprotstavljanje konceptima koji ne uživaju međunarodni konsenzus.

Mensur Malkić: džemat i reforma iznutra
Mensur Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta, Islamsku zajednicu prije svega promatra kao organizaciju ljudi. Polazi od ustavne definicije Zajednice kao jedne zajednice muslimana u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i ostatku Srbije, Hrvatskoj, Sloveniji i dijaspori.

„Njezina najveća snaga nije u institucijama i administraciji, nego u džematima, imamima i brojnim vjernicima", navodi Malkić u programu, prema analizi portala Izdvojeno. On naglašava islamsko učenje o vjerovanju i hanefijski mezheb kao temelje vjerskog identiteta Islamske zajednice. Za Malkića je prioritet zaključivanje ugovora Islamske zajednice s državom, kakve s Bosnom i Hercegovinom već imaju Katolička crkva i Srpska pravoslavna crkva.

Salem Dedović: zajednica, narod i identitet
Mostarski muftija Salem Dedović Islamsku zajednicu u svom programu prvenstveno vidi kao čuvara i nositelja vjerskog i kulturnog života Bošnjaka, uz doprinos očuvanju bošnjačkog nacionalnog i jezičnog identiteta.

Temeljni cilj Zajednice, prema njegovu programu, jest briga za svakog džematliju, dok su imami nositelji vjerskih, obrazovnih i društvenih aktivnosti. Dedović je, kako prenosi portal Izdvojeno, najkritičniji prema radu Islamske zajednice. Traži veću prisutnost na terenu, stručnija imenovanja i bolje upravljanje vakufima.

Važno mu je i „jasno distanciranje od svih oblika političkog i drugih vanjskih utjecaja", a u odnosu prema državi predlaže tužbe za naknadu oduzete imovine, pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava.

Ako je kod Grabusa naglasak na instituciji i njezinu autoritetu, kod Malkića na džematu i organizacijskom funkcioniranju, Dedović u prvi plan stavlja vjersku, kulturnu i identitetsku ulogu Zajednice.

Snažna institucija, novi izazovi
Profesor Fakulteta islamskih znanosti Ahmet Alibašić za DW Islamsku zajednicu opisuje kao „respektabilan društveni subjekt", sa značajnim ljudskim, materijalnim, duhovnim i društvenim kapitalom. Istodobno, upozorava da je jedan od njezinih najvećih izazova „ostati usredotočen na svoju primarnu, vjersko-moralnu misiju".

Alibašić podsjeća da Bošnjaci nemaju vlastitu nacionalnu državu te da se, zbog izostanka drugih alternativa, pripadnici Islamske zajednice obraćaju imamima i drugim tijelima Zajednice i za probleme koji nadilaze strogo vjersku sferu. Kako kaže, imami se ne nameću kao oni koji trebaju rješavati takve probleme. Ljudi im se obraćaju tek nakon što iscrpe druge mogućnosti.

Islamska zajednica u novi izborni ciklus ulazi kadrovski snažna, financijski stabilnija i društveno bolje pozicionirana nego ranije. Istodobno, upravo zbog svoje snage, pred njom su ozbiljni izazovi: demografsko pražnjenje pojedinih područja, promjene među generacijama, transformacija dijaspore, tehnološke promjene, položaj i status imama te potreba za učinkovitijim unutarnjim upravljanjem.

Bez „revolucije", ali s prepoznavanjem promjena
Alibašić smatra da zbog toga „ne treba revolucija", ali da Islamska zajednica mora naučiti prepoznavati promjene, prije nego što one postanu problemi. „Sljedeći će reisul-ulema uspjeti u mjeri u kojoj uspije mobilizirati te resurse za opće dobro Zajednice i društva", kaže Alibašić za DW.

Posebno važnom smatra činjenicu da je ustavna pozicija reisa vrlo snažna. Reis nije samo vrhovni vjerski autoritet nego, kako kaže Alibašić, i „središte odlučivanja i moći s malo ograničenja". „Što je moć koncentriranija, to su važniji karakter i sposobnost okupljanja tima", smatra Alibašić.

Od novog se reisa zato prije svega očekuje sposobnost da artikulira strateške ciljeve, očuva unutarnju koheziju i mobilizira službenike i pripadnike Zajednice. Alibašić bi uz postojeće pravilnike i procedure želio više unutarnjeg dijaloga, analiza, strategija, razvojnih programa i svojevrsnih „bijelih knjiga". Zato ne očekuje radikalan zaokret. „Ne bi trebalo očekivati radikalne promjene, iako postoje blage razlike u njihovim profilima", kaže on za DW.

Što u BiH očekuju oni izvan Islamske zajednice?
Katolički teolog i stručnjak za međureligijski dijalog Marko Antonio Brkić, koji dobro poznaje dvojicu kandidata, Grabusa i Dedovića, za DW kaže da izbor novog reisa u Bosni i Hercegovini ima funkcionalnu, simboličku i etičku dimenziju.

Funkcionalna se odnosi na samu ulogu reisu-l-uleme i odgovornost koju izbor nosi, dok je simbolička poruka koju Zajednica šalje društvu svojim izborom. Etička dimenzija, kaže Brkić, ogleda se u tome kako se izabrani kandidat treba postaviti prema određenim pitanjima izvan vlastite zajednice, „a ona ponekad znaju biti jako zahtjevna".

Iz njegove perspektive, najpoželjnija je osobina na takvu položaju strpljivost, odnosno staloženost, „jer za mnoge stvari u našoj zemlji treba vremena, živaca, energije, dok se otvore drukčije perspektive koje nerijetko budu ljekovite za sve", kaže Brkić.

Sugovornik DW-a iznosi i svoju ocjenu mandata Huseina ef. Kavazovića: „Ono što je Kavazović postigao svojim širokim i tolerantnim pristupom, ne gubeći nimalo od duha vjernosti tradiciji muslimana, predstavlja visoko podignutu ljestvicu za svakoga tko želi pokazati da mu je na srcu čuvanje i osnaživanje vlastite zajednice, ponajprije čista obraza i mirne savjesti."

Prema Brkiću, uz sve mane i nedostatke koje je moguće zabilježiti iz različitih perspektiva, „oba su mandata reisa Kavazovića postavili standarde poštovanja i čuvanja dostojanstva, kako vlastitoga tako i svojih susjeda".

Izbor između težišta
Iz programa i javnih istupa trojice kandidata može se zaključiti da Sabor Islamske zajedniceneće birati između kontinuiteta i osjetnog zaokreta, nego će se opredijeliti za određeno težište. Izazov novog reisu-l-uleme zato neće biti kako izgraditi snažnu instituciju, ona već postoji, nego kako njezine ljudske, materijalne, duhovne i društvene resurse koristiti u društvu koje se mijenja.

Alibašić zato ne očekuje revoluciju, nego sposobnost predviđanja. Brkić u prvi plan stavlja mir i pravdu za sve, strpljivost i očuvanje dostojanstva. A između ta dva pogleda nalazi se možda i najvažnije pitanje ovog izbora: ne samo kakav će biti novi reis, nego što će u postojećoj Islamskoj zajednici prepoznati kao najvažnije i u kojem će smjeru usmjeriti njezinu, sada već veliku, snagu.