Početkom ožujka Hrvatska, Albanija i Kosovo sklopili su vojni savez. Srbija i Mađarska su odgovorile novim savezom. Ugrožavaju li novi vojni savezi sigurnosnu situaciju u jugoistočnoj Europi?

Državni mediji u Srbiji jednoglasni su u pohvalama dogovorene vojne suradnje Srbije i Mađarske: "Bomba koja trese regiju”, napisao je tabloid Informer. Vladino glasilo Kurir u dogovoru vidi "povijesni trenutak". Dnevnik Novosti govore o "novom dokazu željeznog prijateljstva”, a portal Republika tvrdi da "Hrvati i Albanci paničare oko srpsko-mađarskog vojnog saveza”.

Bilo da se radi o novinama, TV stanicama ili internetskim stranicama: svi mediji pod strogom državnom kontrolom jednoglasno su se raspisali o vojnom savezu koji su početkom travnja u Beogradu potpisali ministri obrane Mađarske i Srbije Kristof Szalay-Bobrovniczky i Bratislav Gašić. Nekoliko dana kasnije, predsjednik entiteta Republike Srpske, Milorad Dodik najavio je ulazak njegovog entiteta u "novi vojni savez”.

Srbijanski mediji s obje strane Drine novi su "vojni pakt" prikazali kao reakciju na nedavno dogovoreno vojno savezništvo između NATO-partnera Hrvatske i Albanije, kao i Kosova, čiju neovisnost od Srbije Beograd ni nakon desetljeća nije priznao.

"Ono što posebno zabrinjava je to što je taj vojni savez formiran bez konzultacija s Beogradom", kritiziralo je srbijansko ministarstvo vanjskih poslova. Cilj sporazuma je izolacija Srbije i stvaranje "paravojnih struktura" na Kosovu i predstavlja "grubu provokaciju", rečeno je dalje.

Vojni sporazum između Zagreba, Tirane i Prištine

No, što zapravo kaže sporazum između vlada u Zagrebu, Tirani i Prištini? Sporazum koji su 18. ožujka 2025. u Tirani potpisali ministri obrane Hrvatske, Albanije i Kosova predviđa suradnju u okviru Strateškog koncepta NATO-a i sigurnosne politike EU-a. Ojačati suradnju između industrija oružja i obuku vojnika i zapovjednika.U planu su i zajedničke vojne vježbe. 

U okviru euroatlantskih integracija jedan fokus je na mjerama za suzbijanje stranih kibernetičkih napada i kampanja dezinformiranja. Iako Srbija tvrdi da je ugrožena tim novim vojnim savezom, hrvatski premijer Andrej Plenković uvjerava: "Ovaj memorandum o suradnji nema nikakav neprijateljski karakter".

No, desetljećima duga nacionalna suparništva i neprijateljstva između Srbije i Hrvatske potaknula su trilateralni sporazum. Hrvatski ministar obrane Ivan Anušić je primijetio ne bez zadovoljstva: "Prošla su vremena kada je Hrvatska morala pitati Beograd što smije i kako treba postupiti a to se više nikada neće dogoditi”.

Zagrebački Jutarnji list tvrdi da je doznao da je svemoćni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić doživio slom živaca kao odgovor na dogovor. Stoga su slavodobitni naslovi srpskog tiska bili sasvim logični: "Hrvatska i Albanija dobile ekspresan odgovor: Mađarska i Srbija potpisale vojni savez”.

Što su se dogovorili Beograd i Budimpešta?

No, "vojni savez” Beograda i Budimpešte, opisan kao povijesni, na drugi pogled se čini kao kao politički spin medijske scene koju kontrolira Vučić. "To je u skladu s drugim Vučićevim marketinškim trikovima", kaže oporbeni političar Petar Bošković beogradskom listu Danas, jednom od rijetkih koji su kritični prema vladi u Beogradu. Srbijanski vojni stručnjak Aleksandar Radić na nekoliko je internetskih stranica objasnio o čemu je zapravo riječ u navodnom vojnom savezništvu: "Nema nikakvih elemenata vojnog savezništva”, glasi njegova analiza. Pompozno najavljivani sporazum sadrži samo konkretne projekte vojne suradnje, koji su dogovarani godišnje na temelju okvirnog sporazuma iz 2023. Sam Vučić je uzvratio: "Cilj je vojno savezništvo”, za što je tek sada zacrtan kurs. 

Povećan rizik od rata na zapadnom Balkanu?

Ipak bez obzira na dogovorenu vojnu suradnju, koliko god ona bila nejasna, u regiji zapadnog Balkana godinama je primjetno drastično gomilanje naoružanja. Primjerice, Hrvatska, koja planira ponovno uvesti vojni rok, kupila je od Francuske borbene zrakoplove Rafale i pregovara o isporuci tenkova Leopard. Srbija je sa svoje strane također sklopila ugovor s Parizom o kupnji takvih višenamjenskih borbenih aviona i nabavlja sustave naoružanja od Rusije i Kine. "Na Balkanu je fitilj još uvijek kratak”, naslov je  u izvještaju Saveza Bundeswehra (neke vrste nadstranačke organizacije koja se brine o potrebama pripadnika Bundeswehra) o stanju u Bosni i Hercegovini objavljenog prošlog siječnja. Ali koliko je situacija zapravo eksplozivna?

Doduše još uvijek vrijedi moto: "Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”. Ali ako se pogleda iza vojne ravnoteže snaga, rat u bliskoj budućnosti nije vjerojatan. Početkom travnja glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao je da nema potrebe stavljati situaciju u regiji na dnevni red sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a u Bruxellesu. Prije godinu njegov prethodnik Jens Stoltenberg već je uvjeravao da nema izravne vojne prijetnje.

"Male su šanse da izbije pravi rat", siguran je i Vuk Vukasanović iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku. Unatoč ponovnom naoružavanju, smatra Vuksanović, zemlje ne bi imale dovoljno resursa za takav sukob i prije svega: lokalne elite bi se morale strahovati za svoju moć u slučaju rata.

NATO ima kontrolu

Osim toga, NATO je snažno prisutan u regiji. Osim Kosova, članice saveza su i sve susjedne zemlje Srbije i Bosne i Hercegovine. SAD upravlja velikom vojnom bazom na Kosovu, Camp Bondsteel. Rumunjska zračna baza Mihail Kogalniceanu u blizini Constante trenutačno se proširuje kako bi postala najveća baza NATO-a u Europi po površini, s cijenom od najmanje 2,5 milijarde eura za 10.000 vojnika. U luci Drač na albanskoj jadranskoj obali odavno je planirana velika pomorska baza. Vođenje rata protiv ove vojne sile bilo bi ravno samoubojstvu.