- Medijsko, kao i tržište oglašavanja, izrazito su netransparentni i gotovo je nemoguće doći do pouzdanih pokazatelja o ulaganjima u medije i oglašavanju u BiH, ukazano je jučer na konferenciji „Ekonomski pritisci na medije - politika radi profita ili ekonomski pritisak radi politike“. Menadžer Programa osnaživanja neovisnih medija Radenko Udovčić, projekta u okviru kojeg je Centar za promociju civilnog društva organizirao konferenciju, iznio je podatak da je neto plaća u BiH u srpnju 2020. godine iznosila 965 KM, dok je gotovo polovina ispitanika u istraživanju BH novinara za 2020. godinu imala plaću nižu od te. “Novinari imaju plaće niže od prosječnih, a rade daleko odgovorniji posao“, naglasio je Udovčić i dodao da su se u navedenom razdoblju primanja novinara najčešće kretala između 500 KM i 1.000 KM (29%) te od 1.000 KM do 1.500 KM (20,8%), dok je svaki deseti novinar (7,2%) imao mjesečna primanja do 500 KM, a više od 1.500 KM njih 4,9%.

Situacija najlošija u medijima koji su u vlasništvu nevladinih organizacija

Gledano po tipu medijskog vlasništva, dodao je Udovčić, najlošija situacija je u medijima koji su u vlasništvu nevladinih organizacija. “U privatnim medijima, situacija je nešto bolja, ali i tamo više od polovine ispitanika ima plaću nižu od prosječne, oko 54%. U javnim medijima, jedna trećina ispitanika prima takvu platu. U 2019. godini, 57,5% novinara je bilo stalno zaposleno, dok ih je 19,3% imalo status honorarnog suradnika“, naveo je on i iznio podatak da su se u tom razdoblju primanja novinara najčešće kretala između 500 KM i 1.000 KM (oko 29%) te 1.000 KM i 1.500 KM (20,8%). Udovčić je ukazao i da je medijsko tržište u BiH malo te, po svim zakonomjernostima ekonomije i tržišne logike, ne može podnijeti ovako veliki broj medija. Prema njegovim riječima, mnogi mediji opstaju isključivo zahvaljujući ulaganjima iz proračuna, donatorskim sredstvima ili financijskim 'injekcijama' vlasnika koji su, istodobno, i vlasnici drugih profitabilnih biznisa. “Medijsko tržište, kao i tržište oglašavanja, izrazito su netransparentni i gotovo je nemoguće doći do pouzdanih pokazatelja o ulaganjima u medije i oglašavanju u BiH“, kazao je Udovčić podsjetivši da još uvijek nisu donesena dva ključna zakona, onaj o transparentnosti medijskog vlasništva, te Zakon o oglašivačkoj industriji.

Cenzura i zastrašivanje

“Unatoč naporima medijske zajednice i nevladinog sektora da ti zakoni budu doneseni, još uvijek nema političke volje za to. Pandemija COVID-19 dodatno je otežala ionako tešku ekonomsku situaciju u medijima i povećala njihovu ovisnost o izvorima financiranja, ma tko oni bili. Ekonomski pritisci su izrazito prisutni u BiH, a ogledaju se u pritiscima na medije i pritiscima na novinare“, upozorio je on te, kao jedan od vidova ekonomskog pritiska, naveo SLAPP tužbe (Strategic Lawsuit Against Public Participation), koji predstavljaju tzv. tužbe za zastrašivanje, a namijenjene su cenzurisanju i, kako je rekao, ušutkivanju kritičara na način da ih se opterećuje troškovima pravne obrane i visokim odštetnim zahtjevima sve dok ne odustanu od kritičkog pisanja. “Nije riječ o klasičnom pravnom institutu, već o društvenoj procjeni. Praktično svaka tužba može biti SLAPP ako je evidentna takva namjera, ili posljedica“, poručio je i naveo da je među onima koji podnose tube najviše političara, direktora javnih poduzeća, ali i osoba na važnim funkcijama u pravosuđu. “Samo u proteklih pet godina Linija za pomoć novinarima Udruženja BH novinari zabilježila je 289 aktivnih tužbi za klevetu protiv novinara i medija. U pravosuđu ne postoje drugi registri Takvih tužbi, pa njihov broj može biti i veći“, kazao je menadžer Programa osnaživanja neovisnih medija i dodao da istraživanje portala Detektor.ba pokazuje da u protekle četiri godine tužbe u više od 80% slučajeva pokreću političari ili drugi javni dužnosnici, dok posljedice tužbi za klevetu protiv medija nisu samo zastrašivanje pojedinih medijskih kuća za slobodno i neovisno djelovanje, već i financijski kolaps. Govoreći o marketingu kao obliku pritiska na medije u BiH, kazao je da oglašivačka industrija i ekonomski pritisci na medije značajno utječu na pojavu cenzure i autocenzure na način da će mediji u kojima se tvrtke oglašavaju zaobići promatrati ih kritički kako bi sačuvali ugovor o oglašavanju. “Institucije vlasti na svim razinama u BiH na medije godišnje troše oko 30 milijuna KM. Na objavljivanje oglasa, javnih poziva i tendera godišnje se troši oko 1,5 milijun KM, dok se na angažiranje medija koji bi pratili rad općinskih tijela vlasti ili pravili kronike aktualnosti te na druge vrste promocija, troši više od 5 milijuna maraka godišnje“, naveo je Udovčić i upozorio da se ta sredstva opisuje kao 'pomoć medijima', iako ih većina analitičara smatra mehanizmom kupovine šutnje i latentnim pritiskom na medije.