Novinari između čekića i nakovnja: 'Sudovi i tužiteljstva nas moraju zaštiti' (video)
Oko 300 novinara u Bosni i Hercegovini se trenutno suočava s tužbama za klevetu. Procesi protiv njih se vode po parničnom postupku. To praktično znači da tužitelj dokazuje klevetu.
No, to se može promijeniti kad i ukoliko zažive izmjene Krivičnog zakona u Republici Srpskoj. Umjesto parničnog, kleveta je definirana kao krivično djelo. Novinari će tako uskoro biti izjednačeni u istragama s drugim građanima koji odgovaraju za kriminalne radnje.
- Jasna je intencija i cilj vlasti zašto su to uradili. Uradili su da oni ne bi morali podnositi tužbe i to rješavati u građanskoj parnici. Oni su to prebacili na policiju i tužiteljstvo i sada u ime njih koji predstavljaju državu, bez obzira na nivo, jedan je cilj – to je zaštita jednog čovjeka i njegove obitelji. Jasno je, imamo sav biznis u rukama jedne familije i još nekoliko tajkunskih familija. To je ono što oni žele da štite, jer politički rejting se gubi kada mediji iznose istinu, odnosno informacije o korupciji, kriminalu i nepotizmu, a tome su naši političari skloni, navodi novinar iz Banja Luke, Željko Raljić.
Drugi pritisci
Ova vrsta akata na medijske radnike nije jedini vid zastrašivanja i djelovanja. Postoje i pritisci uredništava koja slijede politike kuće, što je slobodno se može reći druga vrsta pritiska.
-Novinar je negdje između čekića i nakovnja. Zato ja to razdvajam. Mi imamo dvije vrste medija – javne i komercijalne. Javni su uz vlast, a komercijalni biraju stranu. Jedina svijetla točka su mali – internet mediji koji se uspijevaju uspješno oduprijeti takvim pritisicima, dodaje Raljić.
Novinari i jesu uglavnom izloženi pritiscima koji direktno ili indirektno dolaze iz političkih stranaka. Metoda je nekoliko.
-Glavnu hajku na novinare provode političari i političke strukture. Od direktnih prijetenji koje gledamo često u kojima prednjači Milorad Dodik do suptilinijih metoda koje koriste, a to je da angažuju botove – stranačke aktiviste da otvoreno prijete novinarima, vrše pritisak, nastoje ih zastrašiti, a što je rezultiralo fizičkim napadima, posebno u Republici Srpskoj. Ovdje su novinari odavno otvorene mete određenih političkih stranaka. SNSD i SDA u tome prednjače. HDZ se ranije koristio tim metodama, a sada koliko vidim manje se koriste time, ne zato što im je mrsko, već što unutar hrvatskog korpusa nema snažne konkurencije, pa u novinarima ne vide toliko prijetnju, kao što vide ove druge političke opcije, kaže novinar Danijal Hadžović.
Pomozite!
Pomoć Međunarodne zajednice novinarima i medijima je nužna u Bosni i Hercegovini. Oni definitivno moraju stati u njihovu zaštitu na način da izvrše pritiske na sudove i tužiteljstva koji su dužni štititi novinare, a to danas ne čine.
- Može tako što će izvršiti pritisak na institucije da počnu raditi svoj posao i počnu sankcionirati odgovorne. Upravo je pravosuđe to koje treba početi ozbiljnije shvatati te prijetnje, te početi procesuirati i zvati na razgovore ljude koji upućuju prijetnje novinarima. Policija ne samo da ih ne istražuje, već kada im novinari prijave, i pokažu dokaz, slučajevi ne budu procesuirani, te dobijete odgovor: “Ovo nije eksplicitno, nije on tačno rekao šta će vam uraditi”. Imaju objašnjenje koje sam slušao više puta. “Mora vam direktno reći da će vas ubiti i gdje će vas ubiti”. I kažu da to nije ozbiljno krivično djelo i da se ne isplati time baviti. Dok god imamo takav stav policije, ovi koji prijete će biti osokoljeni i njihovi nalogodavci mogu koristiti idiote kao jeftino, potrošno sredstvo za obračun s novinarima. Nije nimalo zahvalno uz ostale teške uslove u kojim je struka, baviti se ovim poslom, smatra Hadžović.
Marginaliziranje onih koji misle drugačije od matriciranih stavova zvaničnih institucija nije tekovina zapadnog žurnalizma, kojoj je potrebna obrana i zaštita institucija. Bolja zaštita novinara je nužna isto onoliko koliko je nužno i bolje novinarstvo.
H. Ž.