Prema presudama međunarodnih i domaćih sudova koje je Detektor analizirao u 'Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH', policajci iz Prijedora su 21. kolovoza 1992. na Korićanskim stijenama na planini Vlašić ubili oko 200 muškaraca, kojima je bilo naređeno izaći iz autobusa i kleknuti na rubu provalije. 

Porukama da institucije trebaju raditi svoj posao i bacanjem cvijeća niz liticu s koje su žrtve bačene u smrt, na Korićanskim stijenama u petak je obilježena 34. godišnjica zločina u kojem je ubijeno više od 200 osoba. 

Organizatori obilježavanja obljetnice ovog zločina i ove su godine bili Udruženje logoraša 'Prijedor ‘92', Udruženje logoraša Kozarac, Organizacija porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba 'Vrbanja' Kotor-Varoš - Travnik, te Savez logoraša BiH.

- Ovaj zločin je sasvim sigurno jedna ružna kruna agresije na BiH budući da se radi o ubojstvima 224 logoraša prijedorskih logora i to na tri različita načina. Prvi način, koji je bio planiran, jest strijeljanje. Drugi način sam pad u ovaj ponor rijeke koja prolazi podno Korićanskih stijena i preživljavanje tog pada, a onda i treći put ovjeravanje zločina i nastojanje da ga se prikrije bacanjem bombi i rafalima po tijelima logoraša koji su bili na liticama ne bi li se osiguralo da nitko ne ostane živ, upozorio je za Fenu predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović. 

On je podsjetio i da je ovaj zločin 12 osoba preživjelo, a koji su, potom, dali doprinos državi BiH svjedočenjem na različitim pravosudnim institucijama, kako domaćim, tako i međunarodnim. 

– Zahvaljujući tome, ovaj je zločin poznat te je utvrđena priroda agresije na BiH, ukazao je Omerović i poručio da je za Saveza logoraša u BiH bitno i da je ono u čemu on bez ikakve dileme ustrajava borba za istinu i pravdu po svaku cijenu. Predsjednik Saveza logoraša u BiH kaže da obilježavanje ovog zločina predstavlja podršku dokazima međunarodnih i domaćih sudova koji su uz pomoć svjedoka, odnosno preživjelih, utvrdili da su se zločini desili.

 Uništeno spomen-obilježje

Na Korićanskim stijenama ne postoji spomen-obilježje ubijenima. 

- Postojalo je spomen-obilježje, na ovoj lokaciji, ali je ono djelovanjem snaga koje nisu za istinu, pravdu i državu BiH, uklonjeno. Točnije, ploča je razbijena. Ali ploča koja je u dušama i grudima logoraša i svih onih koji državu BiH doživljavaju svojom jedinom domovinom jest ploča koju se ne može urušiti ni maljem ni bilo kakvim djelovanjem, poručio je Omerović. Nažalost, dodao je, protekom godina 224 ubijenih na Korićanskim stijenama postanu statistika.

Prema presudama međunarodnih i domaćih sudova koje je Detektor analizirao u 'Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH', policajci iz Prijedora su 21. kolovoza 1992. na Korićanskim stijenama na planini Vlašić ubili oko 200 muškaraca, kojima je bilo naređeno izaći iz autobusa i kleknuti na rubu provalije. 

Autobusi su prethodno, istoga dana, preuzeli zatočenike iz logora 'Trnopolje', a pridružila su im se i vozila u koja se ljude ukrcalo u Tukovima. U presudama Suda BiH se, među ostalim, navodi da su na tijela ubijenih i ranjenih potom s vrha litice bacane ručne bombe. Na Korićanskim stijenama pronađeno je i pet Bošnjaka i Hrvata s područja Kotor-Varoši. 

Presude

Darku Mrđi, bivšem pripadniku Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, za ovaj je zločin, nakon što je priznao krivnju, Haaški tribunal izrekao kaznu od 17 godina zatvora. U Sudu BiH je za isti je zločin pravomoćno osuđeno deset prijedorskih policajaca. Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine dobili su Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja. 

Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Kazna od 15 godina zatvora izrečena je Željku Stojniću. Damir Ivanković je osuđen na 14 godina, Ljubiša Četić na 13, a Gordan Đurić na osam godina zatvora, i njima trojici su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, napominje Detektor.