U analizi objavljenoj na portalu transparentno.ba, Srđan Blagovčanin, predsjednik Upravnog odbora nevladine organizacije Transparency International (TI) u BiH, ukazuje da se, u moru problema s kojim se suočavaju bh. društvo i država, zaglavljeno u mračnom tunelu beskrajne tranzicije, svojim značajem i posljedicama se ističe problem demokratskog deficita. BiH je, podsjeća on, prema relevantnim istraživanjima i pokazateljima prepoznata kao hibridni režim, što znači nešto između liberalne demokracije i potpune autokracije. Demokratski deficit se, prvenstveno, manifestira u činjenici da izbori, kao ključni instrument demokracije, nisu ni fer ni demokratski. Drugi problem je da, u pravilu, oko polovine građana s pravom glasa ne sudjeluje u izbornom procesu.

“Istini za volju, BiH ni formalno nije demokratska zemlja obzirom na postojanje institucije visokog predstavnika s faraonskim ovlastima bez presedana u svijetu, koja nije odgovorna građanima. Teško je shvatiti i razumjeti da institucija visokog predstavnika postoji i četvrt stoljeća nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, unatoč upozorenjima Venecijanske komisije, EU-a i Vijeća Europe“, napominje Blagovčanin uz podsjtnik da se godinama već vodi debata o tome kako unaprijediti integritet izbornog procesa i povećati sudjelovanje. Kako se izbori ne dešavaju u vakuumu, on ukazuje da su svi problemi s kojim se suočavaju država i društvo prisutni i u izbornom procesu: krađe, prijevare, prijetnje, zloporabe javnih resursa, nezakonito financiranje političkih stranaka...., što sve podriva integritet izbora a, posljedično, i povjerenje građana, a sve s jednim ciljem - dokopati se i sačuvati vlast. Blagovčanin s tim u svezi ukazuje da tako složeni i brojni problemi traže širok spektar različitih rješenja koja bi omogućila unaprjeđenje integriteta izbornog procesa. U javnosti se već dosta diskutiralo o potrebi sređivanja biračkih spiskova, uvođenja elektronskog glasovanja/brojanja, uvođenja reda u rad biračkih odbora, prevenciji nzakonitog financiranja stranaka, što su sve preduvjeti da se uvede red u izborni proces. “No, jedno rješenje koje bi potencijalno moglo imati višestruke pozitivne efekte i na povećanje izlaznosti na izborima i na suzbijanje političke korupcije i unaprjeđenje integriteta izbora ostalo je neopravdano van domašaja javnih debata. Radi se o uvođenju obveznog glasovanja“, navodi Blagovčanin i dodaje da, iako efekti i dometi obveznog glasovanja nisu do kraja istraženi, postoje uvjerljivi argumenti koji govore u prilog tezi o pozitivnom utjecaju obveznog glasanja na izlaznost na izbore i smanjenju prostora za političku korupciju. S tim u svezi, on iznosi podatak da, trenutno, obvezno glasovanje postoji u 27 zemalja svijeta, tj. u oko 13% od ukupnog broja država.

Argumenti 'za' i 'protiv'

“Nedvosmisleno je jasno da uvođenje obveznog glasovanja povećava izlaznost na izbore. To doprinosi i snaženju legitimiteta izabrane vlasti, tj. odluka koje ona donosi. Posljedično, stvaranjem obveze i navike izlaska na izbore opravdana je pretpostavka da će to kod građana pobuditi poticaj i zanimanje za sudjelovanje u drugim aspektima političkog života. Pozitivni efekti obveznog glasovanja na smanjenje korupcije, posebno one političke, su jako važni. U situacijama rasprostranjenog prisustva fenomena zarobljene države, gdje se potpora na izborima generira kroz klijentelističke prakse raspodjele poslova u javnom sektoru pristalicama vladajuće stranke ili drugim vidovima kupovanja potpore, obvezno glasovanje može polučiti pozitivne efekte u smislu da se povećanjem izlaznosti bitno otežava kupovinu potpore na izborima. Logika stvari je da su najaktivniji glasači oni koji ostvaruju izravnu korist kroz klijentelističku distribuciju javnih resursa. Obveznim glasovanjem bi i apstinenti, u pravilu razočarani i bez povjerenja u vlast, glasovali i time svojim preferencijama utjecali na političku dinamiku. I jačanje političke odgovornosti može biti pozitivan učinak obveznog glasovanja, jer veći postotak onih koji izađu na izbore znači da i da će više njih imati veći interes da njihovo povjerenje ne bude iznevjereno. Izborne prijevare i manipulacije je, također, teže vršiti u situacijama kada je izlaznost na izbore velika“, navodi Blagovčanih u dijelu analize o argumentima 'za'.

Govoreći o argumentima protiv obveznog glasovanja, ističe kako je glavni onaj da se njime ograničava slobodu građana. “Taj argument se može vrlo lako pobijati tezama da apsolutna sloboda u društvu ne postoji i da su, kada je javni interes u pitanju, ograničenja slobode u demokratskom društvu legitimna. U ovom slučaju je javni interes toliko jako izražen da je gotovo i matematički dokaziv“, kaže Blagovčanin i, uz opasku da obvezno glasovanje, dakako, nije univerzalni lijek za demokratski deficit i političku korupciju, dodaje da je ipak jasno da pozitivne strane tog rješenja prevladavaju nad negativnim, iako ih se ne bi osjetilo preko noći. “S druge strane, treba biti jasno da status quo znači nastavak propadanja države i društva. Dakle, promjene su nužne“, poručuje on uz opasku da ovaj prijedlog zavrjeđuje ozbiljnu javnu raspravu.