Od demografskog egzodusa do ekonomske renesanse: Hoće li BiH prepoznati ekonomski potencijal dijaspore?
Piše: V.S. Herceg
BiH je uvjerljivo vodeća europsku emigrantska zemlja i spada među vodeće emigrantske zemlje svijeta.
Točnije 11. je na globalnoj ljestvici. No, ako se izuzmu mikrodržave (države s manje od 0,2 milijuna stanovnika, tj. Dominika, Sv. Vincent i Grenadin, Grenada, Samoa, Tonga i Antiga i Barbuda), BiH je na trećem mjestu, iza Palestine i Portorika.
Pitanje migracija kao pitanje broj 1, ali u BiH još ništa od toga
S obzirom na ovaj problem u BiH gdje masovne emigracije već ugrožavaju ekonomski i socijalni napredak bh društva, to je bila i tema analize i istraživanja nekoliko uvaženih bh stručnjaka, prof. dr. Ante Domazeta,prof. dr. Vjekoslava Domljana,prof. dr. Almira Pešteka imr. Faruka Hadžića u studiji 'Održivost emigracija iz Bosne i Hercegovine', sačinjenom potporom zaklade Friedrich Ebert Stiftung.
U njihovoj analizi kao imperativ razvoja BiH nameće se osnovno pitanje - kako emigracije učiniti održivima u sljedećem desetljeću, kako osigurati proaktivne demografske, tehnološke, ekonomske, socijalne i regionalne politike, koje će osigurati da BiH bude privlačno mjesto za život njenih stanovnika, a onda i svih drugih talentiranih i kreativnih ljudi.
Da bi se to postiglo, pitanja migracija, a posebno emigracija, moraju biti u osnovi svih razvojnih i socijalnih politika u zemlji, zaključuju između ostaloga ovi stručnjaci. No, dok struka i znanost istražuju i kažu jedno, teško da će bh političari uvažiti, a još manje primijeniti ove činjenice u sljedećim godinama. Barem, to nije bio slučaj do sada.
No, Dnevni list donosi dio vrlo zabrinjavajućih rezultata istraživanja ova četiri stručnjaka koji također zaključuju kako je beskoristan i tehnološki napredak i ekonomski rast i socijalni napredak i integriranje u EU i NATO, ako se ne osigura fizička supstanca i socijalna kohezija društva. Na žalost, BiH ništa od toga još nema.
Čak 1,7 milijuna iseljenih – skoro polovica bh stanovništva
Prema podatcima za 2017. godinu, veličina BH dijaspore iznosi 1,7 mil., od čega 87,1% otpada na Europu, 10,1% na Sjevernu Ameriku, 2,6% na Oceaniju te 0,23% na ostale regije svijeta. Oko 44% BH dijaspore otpada na dvije susjedne zemlje, Hrvatsku i Srbiju, a potom slijede Njemačka i Austrija na koje otpada 22,4%, dok na ostale zemlje emigracije otpada trećina ukupne veličine dijaspore.
Na zemlje jugosfere (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Makedonija) otpada 0,87 milijuna (52,4%), a na zemlje izvan jugosfere 0,79 mil. (47,6%). Stoga se može govoriti o BH dijaspori u užem smislu (dijaspora izvan jugosfere) i širem smislu (dijaspora koja obuhvaća i jugosferu). Ako bismo pod dijasporom podrazumijevali samo onu u užem smislu („prava dijaspora“), odnos veličine dijaspore (0,79 mil.) i veličine populacije (3,35 mil.) iznosio bi 23,6%, pa BiH ne bi bila vodeća europska emigrantska zemalja, nego 6. do 8. europska emigrantska zemlja, slična po rangu Malti, Portugalu i Litvaniji.
No, u slučaju BiH posebno je pitanje veličine stanovništva. Prema UN-DESA (2017), veličina BiH stanovništva u 2017. god. je 3.351.527 osoba, dok prema procjeni Agencije za statistiku BiH iznosi 2.734.000 (BHAS, 2017). Ako ovu drugu brojku prihvaćamo kao korektnu, stopa dijaspore iznosi 60,7%, što BiH smješta na peto mjesto globalne ljestvice zemalja po relativnoj veličini dijaspore.
Malo tko iseljava u Srbiju i Tursku, cijele obitelji najviše odlaze u Austriju i Njemačku
Kako pokazuje iskustvo zemalja koje su posljednje primljene u EU (Bugarska, Rumunjska i Hrvatska), emigracija se snažno povećala po ulasku u EU, dok je imigracija ostala na istoj razini; pri tome je emigracija iz Hrvatske bila usmjerena prema trima zemljama: Njemačka, Austrija i Irska što je od relevantnog značaja za EU put BiH.
Zanimljivi su podaci o dinamici emigracija po glavnim zemljama destinacija iz EU i EFTA - Vidi se da tu nema Srbije i Turske kao važnih zemalja prijema migracija iz BiH.
Uočava se da broj izdanih boravišnih dozvola raste od 2014. godine geometrijskom progresijom kao rezultat liberalizacije tržišta rada u tri ključne zemlje EU: Njemačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj.
Hrvatska, Slovenija, Slovačka i Češka su zemlje u kojima su boravišne dozvole primarno izdavane za upošljavanje radnika iz BiH. Njemačka, kao najvažnija zemlja imigracija za BH državljane, oko 60% boravišnih dozvola je izdala zbog obiteljskih razloga i obrazovanja bh. državljana, kao i Austrija, kod koje je taj postotak još viši i iznosi 71,4%. Slična situacija je i sa drugim navedenim zemljama. To znači da zemlje s brojnom bh dijasporom izdaju boravišne dozvole zbog obiteljskih razloga i da u budućnosti treba očekivati nastavak tog trenda.
Zbog čega se odlazi iz domovine: Netko zbog puke egzistencije, netko jer želi više
Prema istraživanju koje je provedeno u ovoj analizi, ljudi se iseljavaju zbog socijalne nepravde, nedostatka posla i lošeg života. Razlozi navedeni u odgovorima anketiranih iz dijaspore ukazuju na splet političkih, ekonomskih i socijalnih razloga za odlazak.
Emigracije iz BiH nisu samo rezultat traganja za poslom i nastojanja za osiguranjem egzistencije, odnosno nisu samo ekonomske migracije. One su uvjetovane spletom ekonomskih (nedostatak radnih mjesta, niske plaće, loša poslovna okolina za poslovanje), političkih (korupcija i nepotizam, kriminal, privilegije, pravna nesigurnost, izostanak vladavine prava, diskriminacije u ljudskim pravima, politička neizvjesnost, neučinkovita i nedostupna javna uprava) i socijalnih elemenata (loš tretman rada i radnika, nerazvijene socijalne usluge – zdravstvo, obrazovanje, socijalni i mirovinski sustav).
S izuzetkom utjecaja rata, koji određuje migracije u periodu 1992–1995, svi navedeni faktori konstantno djeluju sa većim ili manjim intenzitetom do sadašnjih dana. To pokazuje da su faktori poticanja migracija strukturalnog karaktera i da njihovo otklanjanje zahtijeva duboke reforme u društvu.
Uočava se promjena razloga iseljavanja, i to od egzistencijalnih ka faktorima blagostanja pojedinaca i čitavih obitelji.
Naime, a kako se navodi u studiji, kada se analiziraju oblici diskriminacije po periodima iseljavanja stanovništva, vidi se da se tijekom posljednjih godina povećava relativna važnost faktora kao što su materijalni status i mogućnost dobivanja i pokretanja posla, ali i političko opredjeljenje, društveni status i razina obrazovanja. Također, iako manjim intenzitetom, pojavljuju se rastući oblici diskriminacije po osnovu spola, rodnog identiteta i seksualnog opredjeljenja.
Danas iseljavaju cijele obitelji i to je veliki problem za BiH
Od ukupnog broja osoba koje žive u braku ili zajednici, čak kod 93,2% ispitanika uža obitelj živi u inozemstvu, a kod samo 6,8% ispitanika obitelji živi u BiH. Ovo ukazuje na činjenicu da su se u proteklim godinama iseljavale i nastavljaju iseljavati cijele obitelji, što je u suprotnosti sa prirodom migracija prije 1990. godine.
Ovo je značajan problem za BiH, s dugoročnim posljedicama, jer se odlaskom cijelih obitelji gubi supstanca u smislu aktivnog i reproduktivnog stanovništva. U smislu materijalnog statusa u zemlji u kojoj žive, 71,3% ispitanika smatra se prosječnim, dok je 34,1% iznad prosjeka zemlje, a 3,6% smatra da je ispod prosjeka.
Ne postoje razlike u ocjeni materijalnog statusa između ispitanika koji su se iselili u različitim periodima niti ispitanika koji žive u različitim zemljama.
Iseljavaju stručni radnici koji su bili zaposleni u BiH
Prije odlaska iz BiH čak 46,9% osoba bilo je zaposleno, 31,6% završilo fakultet, srednju školu 31,6% i osnovnu školu 16,9% ispitanika. Samo njih 27,1% bilo je u vrijeme iseljavanja u braku ili zajednici.
Ovo ukazuje da se iz BiH iseljavalo i iseljava aktivno i radno sposobno stanovništvo, koje ima već stečene kvalifikacije i znanja. Zemlje primateljice migracija ovako bez značajnih ulaganja dobivaju kvalificiranu radnu snagu. S druge strane, odlazak osoba koje su već bile zaposlene pojačava značaj i utjecaj 'push faktora' za migracije. Ovo ukazuje na nezadovoljstvo stanovnika trenutnom situacijom, ali i perspektivom u BiH.
Međutim, bh. Iseljeništvo sve više čine visokoobrazovane i stručne osobe, ranije zaposlene.
Naime, očito je da su BiH napustile i napuštaju osobe koje imaju posao i koje su već formirale obitelji, što je u skladu s iznesenim nalazima u svezi s uvjetima rada, kvalitetom života i općom klimom u BiH.
Kvalitet ljudskog kapitala koji iseljava konstantno je visok, i u nekim elementima se poboljšava, što stvara povoljne pretpostavke za uspjeh i integraciju u novo društvo.
Ne može se zaustaviti odlazak, ali mogu se povećati ulaganja dijaspore u domovinu
Nadalje, u analizi se ističe da BiH nema puno mogućnosti zaustaviti emigracije ljudi i obitelji iz BiH, ali ima mogućnosti pospješiti novčane doznake iz dijaspore, povratak i transfer znanja i vještina, te investicijska ulaganja dijaspore u BiH i njen doprinos razvoju trgovine i turizma u BiH.
Za takav preokret potrebno je promijeniti javni diskurs o migracijama. Možda djeluje suviše kritički ocjena da je u tom diskursu jedino vidljiva uloga nevladinih organizacija, koje skreću pažnju javnosti na srazmjere migracije i posljedice koje one imaju za društvo i ekonomiju.
Institucije države i njihovi dužnosnici, političari uopće, morali bi priznati gorku realnost i započeti uporan rad na promjeni učinaka migracija u korist BiH.
U cjelini, ovo istraživanje ima za cilj da razvije svijest o potrebi aktivnog djelovanja na postizanju održivosti emigracija, umjesto lamentiranja nad masovnim emigracijama i apokaliptičnog predskazivanja ukupnog sloma društva i države. Cilj je da se umjest pojedinačnih neujednačenih aktivnosti vezanih za investicije dijaspore osigura holistički pristup fenomenu održivosti emigracija iz BiH.
Dijaspora kao pokretač razvoja BiH
Od 2010–2018. godine građanima BiH izdato je 215,4 tisuće boravišnih dozvola za razne namjene, u kojima dominiraju dozvole za članove obitelji. Broj građana BiH sa radnim dozvolama u tom periodu povećao se za 87,1 tisuća KM, i to je stvarni ekonomski učinak emigracija. Prikazi teorija i empirijskih iskustava u suočavanju s emigracijom pokazuju da emigracije ne moraju stvarati jedino negativne učinke, ako se ostvari strateški pristup dijaspori, usmjeren ka podizanju održivosti migracija.
To treba činiti okvir za pristup građenju održivosti migracija, jer BiH je zemlja visoke dinamike aktualnih iseljavanja i zemlja s velikom i ekonomski potentnom dijasporom.
Za takav pristup ključno je provođenje dubokih političkih, socijalnih i ekonomskih reformi, koje bi trebale stvoriti uvjete za ubrzanje euroatlantskih integracija (EU i NATO), višu kvalitetu života, unaprjeđenje poslovne okoline, odnosno ubrzanje ekonomskog rasta i zapošljavanja, te osiguranje društvene inkluzije i smanjivanje političkih neizvjesnosti oko budućnosti zemlje i perspektive života ljudi u BiH.
Ostvarenje tih ciljeva podrazumijeva aktivno uključivanje dijaspore u razvoj zemlje. Ukoliko se u tome uspije, i sam razvoj i poboljšanje života i uvjeta za biznis u zemlji smanjilo bi pritiske za emigracijom i povećalo interes za povratak, posebno po osnovu kružnih migracija i za veće doznake u zemlju, investicije i razvoj trgovine i turizma, te prijenos znanja i vještina dijaspore.
Održivost ima svoje političke, socijalne i ekonomske aspekte i može se definirati kao koncept javnog djelovanja vlasti u BiH koji bi omogućio doprinos migracija socijalnom i ekonomskom razvoju zemlje. Takav produbljeni i inovirani pristup migracijama polazi od ciljeva da se: godišnje iseljavanje svede na 0,7% do 1% populacije BiH, generiraju dinamičniji povraci islejeništva u BiH, sa novim stečenim znanjima i vještinama i povećaju novčane doznake dijaspore, `intenziviraju investicije i transfer znanja i tehnologija dijaspore u BiH i razvijaju trgovina i turizam sa dijasporom kao glavnim investitorom.
Globalni trendovi – nakon 2015. umjesto Europe, zemlje Azije postaju „obećane zemlje“
Veličina globalne međunarodne migracije 2017. godine iznosila je 258 milijuna, odnosno 3,4% globalne populacije. Transportne i komunikacijske prepreke su posljednjih 50 godina manje, no administrativne prepreke su veće, pa nije došlo do bitnijih promjena tokova migracija.
Tijekom posljednje tri dekade migracije bilježe porast – s 2,9% na 3,4% globalne populacije, pri čemu je 90% migracija uvjetovano ekonomskim razlozima. U projiciranju globalnih demografskih tokova „međunarodna migracija je varijabla koja ispoljava najveću oscilatornost i koju je nateže projicirati s izvjesnom točnošću“.
Glavna ishodišta migracija su Eiropa, Azija i Sjeverna Amerika. Na njih otpada oko 84% globalne migracije.
Može se zaključiti da je do 2010. godine glavno ishodište migracija bila Europa, a nakon 2015. godine Azija. Na temelju podataka za 188 zemalja, vidljivo je da veličina migracije u prosjeku iznosi 12,8% stanovništva zemlje.