Piše: Dragan Bradvica

Europska unija, narasla kao projekt mira, a izrasla u ekonomskog džina već desetak godina ide iz krize u krizu. Sve to ju je svakako oslabilo, ali još uvijek predstavlja elitno društvo kojem streme gotovo sve europske države koje još uvijek nisu.

Ekonomska kriza, dužnička kriza u Grčkoj, dolazak Donalda Trumpa na čelo SAD-a, Brexit, migrantska kriza, pandemija ali i jačanje antieuropskih pokreta i stranaka, jačanje radikalnih lijevih i desnih opcija, nacionalnih populista doveo je u pitanje i daljnje funkcioniranje same Unije.

Nije stoga čudno što su se više okrenuli sami sebi, ali to je za sobom vodilo opadanje interes za druge regije, poput zapadnog Balkana, a to je pak značio znak nekim drugima da šire svoje zone interesa.

Kako vrag polako odnosi šalu, i unutar EU su se više bazirali na zapadni Balkan i ono što zovu svoju susjedstvo, ali još uvijek je sve to vrlo blago i nedostatno. Jedan od rijetkih koji je i ranije nudio konkretne poteze jeste francuski predsjednik Emmanuel Macron ali i njegovi prijedlozi do sada su ostali samo na prijedlozima. Međutim, hoće li se stvari promijeniti u sljedećem razdoblju?

Gdje nam je mjesto u ujedinjenoj Europi?

Macron je ranije jasno dao do znanja kako se sama Unija mora reformirati, prevladati svoje unutarnje probleme, a tek onda eventualno krenuti ka proširenju.

Tako je prvi ponudio da zemlje eurozone (one koje imaju euro kao platežno sredstvo) imaju zajedničkog ministra financija što bi bio veliki korak naprijed kada je u pitanju političko povezivanje. Uz to, ne libi se više nego jasno kazati da EU mora imati mnogo jače oružane snage, odnosno formiranje vojske na razini Unije.

Kada je tako u pitanju budućnost EU, ranije je predlagao funkcioniranje 'koncentričnih krugova', odnosno oni bliže jezgri imali bi užu suradnju, a oni koji su dalje ta suradnja bi bila nešto labavija. Ono što je vrlo važno napomenuti kako je zapadni Balkan po toj verziji u 'krugu zajedničkih vrijednosti', u kojem je primjerice Turska, koja teško da će ikada postati dio Unije.

Na Dan Europe Macron daje novi prijedlog koji i nije daleko od ove verzije. On je predložio stvaranje 'Europske političke zajednice' kako bi se povećala suradnja EU-a s drugim europskim zemljama pošto pristupanje tih zemalja EU-u nije realno u skorijoj budućnosti.

- Postojala je stvarna želja da restrukturiramo Europu po pitanju više politika, ali je Europa postavila ljestvicu vrlo visoko po pitanju integracije pa nećemo moći integrirati neke države u idućim godinama ili čak desetljećima, jasan je bio Macron. S tim bi zemljama EU bi surađivala o političkoj suradnji i 'kolektivnoj sigurnosti', što je, prema Macronu, 'korak prema sigurnosnoj arhitekturi koju trebamo'. Format suradnje s drugim europskim zemljama samo kroz europske integracije blokira u određenoj mjeri energetsku, kulturnu i drugu suradnju, smatra francuski predsjednik.

- Trebamo privezati te zemlje, stvoriti veze, mišljenja je Macron.

Krivi smo mi…

Je li ovo najbolji model, može li on sačuvati Uniju, kako će se sve ovo odraziti na zapadni Balkan i susjedstvo može se diskutirati, ali Macron je jedan od rijetkih državnika koji barem jasno iskazuje svoj stav.

Svima je jasno kako nitko od zapadnobalkanske šestorke neće postati dio Unije barem 10, 15 godina. A za to u dobroj mjeri sami snosimo odgovornost. Istina jeste da ogromna većina žitelja želi biti dio 'europske obitelji', ali političke elite koje biraju sve rade da to nikada ne bude, te sve države polako krize ka autokraciji.

Unija je pred sve države stavljala 'domaću zadaću', a ovi ju nikada niti izbliza nisu uradili. Istina jeste i to da u ovom trenutku sve da su ju i uradili ne bi bili dio EU (primjeri Sjeverne Makedonije i Albanije koje nisu mogle početi niti pregovore, a kamoli što drugo iako su uradile sve što je stavljeno pred njih).

Ali očekivati od jedne Danske, Švedske, Nizozemske ili Francuske da će u ovakvoj situaciju u svijetu u svoje društvo primiti države koje su, poput Bosne i Hercegovine, europski prvaci po razini korupcije, nezaposlenosti, klijentelizma, organiziranog kriminala i inih pošasti je apsurdno.

I zbog toga je Macron samo iznio golu istinu – ukoliko se ne krene u radikalne reforme nikakvi geopolitički potresi, svjetska preslagivanja nam neće pomoći da postanemo dio EU. Sve to može ubrzati naš put, ali o članstvu možemo samo sanjati ukoliko sami ne počnemo raditi ono što je nužno. I to sve više zbog nas samih, a tek onda zbog EU.