Jasno je bilo odmah nakon onog kasnog šoka protiv Italije da će uslijediti priče o Hrvatskoj koja je mogla, trebala bolje, ali i da će Zlatko Dalić nakon svega nastup Vatrenih svesti na 90 loših sekundi, svejedno je iznenadilo. 

Tko je realan, vidio je Hrvatsku koja je slabo ušla u prve dvije utakmice na Euru, Hrvatsku koja se čupala protiv europskih prvaka i koja na koncu u tomu nije uspjela. Nije bilo dobro – i to je sasvim OK. Jer ne ide uvijek, jer je Hrvatska na prethodna tri turnira uzela dva odličja, jer je Zlatko Dalić radio dobar posao.... za što mnogi vjeruju da više ne radi. Ne i Hrvatski nogometni savez koji mu je pružio podršku nakon Eura, Eura koji je Dalić sveo na 90 sekundi šoka.

- Nama se cijeli Euro, sve tri utakmice, sveo na 90 sekundi, završnicu s Albanijom i Italijom. Da nismo primili golove u tim zadnjim trenucima, ja sad ne bih bio tu. Govorili bi o fantastičnoj Hrvatskoj koja se bori za prvaka Europe, koja se vratila protiv Albanije, dobila europske prvake, ali nažalost tih 90 sekundi je promijenilo sve. Ovo je neuspjeh, nije dobar rezultat, ali odbijte tih 90 sekundi i Hrvatska je puno drugačija, rekao je šef Vatrenih u razgovoru za HRT i mnoge začudio. 

Je li to bio neki inatni uzvrat na kritike koje su bile očekivano grube ili je Dalić jednostavno izgubio kompas pa počeo secirati utakmice na način da odvoji loše dijelove (tako je na stranu mogao odvojiti i primljene golove), a ostatak prezentira kao nešto dobro – još ćemo vidjeti. Pokazat će period ispred nas. Ipak, jedno priznanje mu ide na ruku... da euforija nije pomogla. Nimalo. 

- Ispraćeni smo s velikim očekivanjima, euforijom, pokušao sam kroz istupe to ublažiti, ali nisam uspio. Išli smo u Rusiju, nitko nam nije vjerovao, tako je bilo i u Kataru, ali napravili smo čudo. Ne tražim alibi, uzmite tih 90 sekundi i mi imamo šest bodova.

Nadalje, dotaknuo se i 'starih' igrača u kadru – koji su su manje-više svi igrali. Izuzev Domagoja Vide. 

- Mi govorimo o starim i mladim igračima, a samo su dobri i loši. Govorimo o sedmorici igrača. Oduzmimo Kovačića i Livakovića koji su mlađi i ostaje pet senatora kojih se ja nikad neću odreći. Mi nemamo boljih. Tko bi se odrekao Luke Modrića? Ivan Perišić je jedan od najzahvalnijih igrača. Da je bio u formi u kojoj je bio prije ozljede, mi bismo lako prošli grupu. Tko bi ga se odrekao? Ne bi nitko. Koliko god da je spreman je pojačanje. Andrej Kramarić gdje god ga staviš on zabija. Marcelo Brozović, najbolji zadnji vezni u hrvatskoj povijesti. Nema nitko takvu energiju i pas kao što ima Marcelo. Slažem se da je pao u formi, ali je i dalje najbolji. Domagoj Vida koji je 104 puta ostavio srce na terenu. On je s nama, ali sam procijenio da je u slabijoj formi od Pongračića i Šutala. Zbog tog odnosa s njima ja sam drugi i treći na svijetu. Da imam bolje od njih, oni bi igrali. Da vidim bolje ja bih ih stavio i kad dođu stavit ću ih. Iza svojih odluka stojim čvrsto, nema tu dilema. 

Na koncu je poručio da ga kritike neće omesti na njegovu putu... očito i dalje na čelu reprezentacije. 

- Nisam čovjek koji će pobjeći nakon prvog neuspjeha. Drugo, neće mene otjerati naslovi po novinama, kritike na društvenim mrežama. To nije moje mjerilo, moje mjerilo je 100.00 Hrvata u Berlinu, Hamburgu i Leipzigu. Moje mjerilo je onih 30.000 u Leipzigu koji nakon šoka pjevaju, skandiraju i bodre nas. Ja neću bježati. Ja znam da sam sad doživio poraz, da svi oni koji su čekali poraz su dočekali svoju šansu. Sad oni izvode penal, ja se branim i to je moj život. I mene ništa neće pokolebati na mom putu!

Piše: Slaven Nikšić 
desk@dnevni-list.ba