Ja nemam u svom džepu rješenje za ono što Dragan Čović očekuje. HDZ, Čović, pa i međunarodna zajednica se odnosi prema meni i SDA kao prema nekome tko drži rješenje u vlastitim rukama. Ja to nazivam rješavanjem političke i pravne kvadrature kruga, pojadao se ovih dana vođa SDA Bakir Izetbegović nakon novih rastućih tenzija između njega i stožernika Dragana Čovića koje se suludo prelijevaju na davno kontaminirani teren bošnjačko hrvatskih nacionalnih odnosa.

Sijanje političkog nereda

Doista, nikada odnosi između “tradicionalno prijateljskih naroda” nisu se tako srozali kao u zadnje vrijeme, ako naravno ne računamo onaj nesretni i podmetnuti ratni sukob, i svjedočimo bezočnome utrkivanju jastrebova iz oba tabora u međusobnim optužbama i podmetanjima.
Bakir Izetbegović je nedavno bio kod čelnika susjedne države i nakon ugodnih razgovora i višesatnog večernjeg druženja donio je u BiH optimistične tonove. Nažalost, raspršilo se to nadahnuće kao mjehurić od sapuna. I Izetbegović i Čović su nastavili po starom receptu sijanja političkog nereda i animoziteta. Šef HDZ BiH je ovih dana u pismu međunarodnim diplomatima teško optužio Bakira Izetbegovića da izbjegava sprovesti Sporazum iz Mostara koji podrazumijeva izmjene Izbornog zakona u sljedećih nekoliko mjeseci. “Bošnjački poglavica” i prije eventualnog odgovora “kvinte” javno se i prividno stidljivo pravda kako on nema rješenje u džepu i podsjeća na prisutnost i snagu građanskih stranaka u FBiH koje mu, kao, ne dopuštaju da se ponaša nadmeno i solistički dogovara nekakav koncept po volji Dragana Čovića dominanto na tragu konstitutivnosti naroda.

Komšić

Naravno, u podsvijesti Izetbegović u takvim prigodama misli na svoga partnera Željka Komšića, čelnika DF-a, koji mu puše za vratom i prati svaki njegov potez oko Izbornog zakona.
Nije tajna, Komšić je u više navrata potvrdio kako je u koaliciji sa SDA isključivo kako bi spriječio usvajanje “Čovićevog” izbornog zakona. Sve je to odavno poznato i ništa nije sporno, međutim, kompromis oko Mostara, koji je što se bošnjačke strane tiče, klasično autorsko djelo Bakira Izetbegovića, je nedvojbeni dokaz da Izetbegović “ima u džepu” i rješenje za izmjene famoznog Izbornog zakona.
Naprosto, on i njegova stranka su izborni pobjednici i s još nekim strankama ima kapaciteta dogovaranja tako važnog zakona s Čovićem i njegovim HDZ-om BiH.
I što je najbitnije, Bakir Izetbegović još ima utjecaj i moć da eventualni kompromis s Draganom Čovićem progura u parlamentarnim domovima.
Ogroman broj Bošnjaka sve snažnije pritišće svog vođu da ispegla odnose s Hrvatima u obje države. Jer, oko 200 tisuća njih ima hrvatsku putovnicu, samo na širem području Bihaća oko 60 tisuća, i nitko razuman nije sretan što su tako oboljeli odnosi s Hrvatima u obje države.
Razumljivo je stoga što se vrši sve žešći pritisak na Bakira Izetbegovića da hrvatofobiju zamijeni kompromisom oko Izbornog zakona. Vođi SDA je “građanin” Komšić još elegantni, ali dugoročno gubitnički alibi, međutim morat će taj uteg strgnuti s leđa i sjesti s Čovićem.

Trgovina

Na njemu je da traga za rješenjima, a ne da uporno i demagoški postavlja dvojbu kako u isto vrijeme uskladiti presude Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH koje su u koliziji, koje su na dva različita principa, građanskom i etničkom.
-Dvanaest godina to ne uspijevamo. Travanjski paket je pao, Fuleov model je pao. Nema Bakir Izetbegović i SDA u svom džepu rješenje za tu stvar, niti hoćemo pregovarati u situaciji ucjene, da nam se kaže da nećemo imati Vladu FBiH i Ustavni sud, a sad ne znam šta treće nećemo imati dok se nešto ne isporuči drugoj strani, upozorava bošnjačko javno mnijenje i stranačko članstvo Izetbegović.
Međutim, u sljedećoj poruci otkriva svoje stvarne namjere.
-Uklanjanje asimetričnih rješenja u onome što radi Vijeće naroda u RS-u i onome što radi Dom naroda u FBiH. Moramo to dvoje uskladiti i mislim da smo onda tu na liniji da riješimo kompletan paket, gura prst u oko Čoviću predsjednik SDA očigledno dajući do znanja da nema odustajanja od trganja Doma naroda od HDZ-a BiH. U ozračju takvih prijetnji je teško pregovarati, a kamoli doći do kompromisa.
Problem Dejtonskog sporazuma je što svodi političku participaciju na etničku pripadnost i to u vremenu kada se pojedinac definira kroz mnoštvo identiteta.
Bezbroj puta su mnogi umni ljudi, prijatelji ove zemlje, puštali signale kako je dobar model za funkcioniranje države , tri naroda i dva entiteta - Belgija: 'Dosta je problematičan način na koji bošnjačka strana a limine odbija razgovor o tom modelu. Treba naći načina za ozbiljno sjesti za stol, postići dogovor koji štiti obje strane. Činjenica je da Hrvati nemaju alternative u dogovoru s Bošnjacima unutar FBiH', ali nemaju to niti Bošnjaci bez obzira koliko Izetbegović glumio nekakvoga sultana koji bi Hrvatima dijelio političku i ustavnu milostinju.