Godinu dana prije planiranih izbora, „glavnokomandujući“ lideri koji se vole predstavljati nacionalnim poglavicama u BiH kao da su se dogovorili, a vjerovatno i jesu, na koji način će brzo i efikasno iz medijskog etera istjerati sve vijesti o korupciji, aferama u pravosuđu, lažnim diplomama, lopovluku, pljački, namještanju poslova, kriminalnom dijeljenju novca u pandemiji, masovnim poskupljenjima hrane i struje, kao i trovanju građana putem sumnjivih respiratora i sumnjivog medicinskog kisika.
Zadnjih dana sve pafere padaju u drugi ili treći plan, a zamjenila je ih ona dobro poznata rečenica s početka 90-ih godina kada zbunjeni vojnik JNA negdje u Sloveniji u televizijsku kameru na novinarsko pitanje što radi s oružjem u šumi odgovara da nema pojma uz komentar: „Oni se kao otcjepljuju, a mi kao ne damo“.

Računaju da su svi u dobitku

Svakodnevni performansi Milorada Dodika debelo na ruku idu njegovim vječitim partnerima u vlasti Bakiru Izetbegoviću i Draganu Čoviću, jer je glavno pitanje postalo „Hoće li biti rata?“, na koje svi složno odgovaraju da neće, ali su takva pitanja upravo ono što ima sada treba.
Naravno, u takvoj atmosferi nitko ih ne pita tko je kriv za ukupnu ekonomsku i financijsku propast građana u BiH koji jedva preživljavaju kraj s krajem. Na takva pitanja nikakvih odgovora nema, niti se osjećaju dužnima dati ih, ako ne svim građanima, a onda barem svojim biračima. Najveće afere u režiji vlasti postale su obična fusnota u medijima, jer se kao vodi odsudna bitka za sprečavanje rata.  

Čak su i  rasprave o raznim 'crnim listama' zbog korupcije gotovo potpuno iščezle, a glavno pitanje je hoće li biti 'državnog udara', stoje li iza njega Kina i Rusija i što čekaju SAD i EU. 
Jasno je potpuno, nikakvog rata neće biti, ali će zatrovana atmosfera biti u stvari izlazna strategija vodećih lidera koja će već prelazi u predizbornu kampanju. Čak je i pitanje ustavnih reformi i izbornog zakona iznenada palo u treći plan, a razlog je taj što oko tog pitanja koje se smatralo ključnim za stabilizaciju odnosa u BiH dogovora nema ili, ako ga ima, lideri ne znaju kako da ga provedu bez velike štete za svoje političke ambicije.
Svakom od trojice nacionalnih vođa, kao i njihovim strankama upravo to i odgovara, jer će svi imati neko opravdanje za ono što nisu uradili, ali i za pokušaj homogenizacije vlastitog biračkog tijela.
Tako će primjerice Dragan Čović za kojeg je donedavno pitanja života i smrti (odnosno ključno obećanje svom biračkom tijelu) bilo pitanje Izbornog zakona uskoro početi govoriti da u ovakvim odnosima nije bilo atmosfere da se on izmjeni, ne spominjući da je za to glavni krivac njegov vječni  saveznik iz RS-a. Izetbegović će tvrditi da je spriječen pokušaj stvaranja trećeg entiteta i da treba spriječiti otcjepljenje Republike Srpske, dok će Dodik voditi izbornu kampanju navodnog odvajanja RS-a na zakonima koje donosi danas s najavom da će se primjenjivati za šest mjeseci ili godinu dana.

Radikalne igrarije

Igrarija sa zakonima u Narodnoj skupštini Republike Srpske neodoljivo podsjeća na Zakon o danu RS-a koji je nakon višegodišnje trakavice stavljen van snage, ali se godinama  vodila  polemika i radikalizirala situacija oko nečega za što je bilo na početku jasno kako će se završiti. Hoće li biti baš potpuno isto sa zakonima koje Dodik donosi u RS-u nemoguće je odgovoriti, ali je potpuno jasno da će na isti način godinu dana frcati iskre sa svih strana kako bi se situacija u izbornoj godini dodatno radikalizirala. A radikalizacija stanja nekima znači učvršćivanje svog biračkog tijela i nastavljanje vladavine istih. Barem misle da će tako biti.
No, hoće li zaista i ovaj put građani još jednom oprostiti vladajućim strankama sve afere kojih je u zadnjih nekoliko godina više nego ikada tek treba vidjeti.
Bez obzira na sve, uz sve nesigurnosti vremena koje je ispred nas, nekoliko stvari je potpuno sigurno –njih nije briga za narod(e) a  masovno iseljavanje će se nastaviti! Hoće li itko i na koji način prekinuti trenutno „ludilo“ vladajućih lidera potpuno je nebitno, jer će ako se to i dogoditi, vrlo brzo naći način da proizvedu novo. Jedini pravi lijek je njihovo odstranjivanje iz političkog života, a to je moguće samo na dva načina – na onaj biološki ili njihovim porazom na izborima.