U Centru za kulturu Mostar, a u okviru manifestacije „Mostarsko ljeto 2020“ večeras je otvorena izložba slika „Dragi moj Bosanac i Hercegovac probudi se“ autorice Alise Teletović.

Autorica je istakla da je ovako nazvala izložbu zato što smatra da treba da živimo, jer život kratko traje i jako se brzo potroši.

„Mi smo izgubili nekih 20-tak godina, buljamo u tim podjelama, stvarima koje nisu životne i treba iz toga malo izaći. Treba to otresti sa sebe i reći: tako je lijepo sunce, more, Neretva, doline, brda, ljudi su na kraju krajeva lijepi, ali moramo imati malo više strpljenja jedni sa drugima, više saosjećanja, više te ljudskosti koju smo malo izgubili. U tom kontekstu bih željela da se taj Bosanac i Hercegovac probudi. Bilo bi mi draže da je samo jedno ime, da se ne dijelimo ni na ovaj ni na onaj način, ali ipak znamo da je to nemoguće jer je tako u naslovu naše države, ali mi možemo biti jedno.“, istakla je Teletović.

Alisa Teletović, još kao djevojčica sa svojih 11 godina počela je da slika apstraktne slike i postaje snažni i samonikli talent, najmlađa umjetnica u tadašnjoj Jugoslaviji. Rođena je u Banjaluci, a veći dio života provela je u Mostaru. Sticajem ratnih okolnosti kao tinejdžerka od 18 godina odlazi u daleku Australiju gdje započinje novi život 1994. godine. Od 2011. živi i stvara u BiH (Sarajevo). Učestvovala je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama, te je dobitnica mnogih nagrada. Večerašnja izložba prikazuje umjetnički izraz slikarice nastao u vrijeme izolacije izazvane korona virusom, a predstavlja odraz izolovanosti kako autorice, tako i cjelokupnog bh društva, ali i svojevrsnu nadu kakvo bh društvo autorica vidi, a potom i priželjkuje, odnosno kakvom bh društvu se nada.

„Večeras je publika imala priliku vidjeti 12 slika koje su nastale u vrijeme pandemije koronavirusa, tačnije prvih dva i po mjeseca naše izolacije. Jedan dio tih slika predstavljaju unutrašnji monolog mojih misli, osjećanja povodom čitave naše situacije kao društva. Znači, ono što mene boli, što me tišti sve ove godine života u BiH zadnjih 10 godina, ono što primjećujem, a to je: ko smo mi kao ljudi, gdje smo nestali, gdje su naše vrijednosti, ko je taj čovjek, ko je Bosanac i Hercegovac? On treba da se probudi, izađe iz tog stećka više i da kaže želim da živim. I tako, u tom kontekstu, počinjem pričati sama sa sobom, počinjem slikati i najedanput shvatam da su bitne i te riječi koje sam, također, večeras pročitala kao kratke pjesme. One nisu lijepe za čuti, kao što ni ovaj ciklus nije estetski lijep, ali je vrlo značajan i važan zato što poziva na buđenje, poziva na život, poziva da shvatimo da naše riječi koje izgovaramo kao što su negacije, omalovažavanje 'šta će on', 'kako on', 'ma ne zna on ništa' i tako slično, što je svakodnevnica u našem životu, da shvatimo da te riječi nisu dobre, nisu lijepe. Ako mi mislimo da su one samo tu onako kao poštapalice, ustvari one čine naš život i samim tim mi postajemo to. Zatim izađi iz svoje kutije, proširi svoje vidike, nekad ne treba ni govoriti nešto, nekad treba prihvatiti sve što se dešava u smislu da sam propitaš sebe i svoju dušu, šta je to što je meni ovdje dobro ili loše, a isto tako pored tog ciklusa željela sam da pokažem nadu u pojedincu i nadu u nova uvjerenja, novi svijet i novi poredak, te tu nastaje drugi dio slika, pejzaži koji su rađeni slojevito. Oni nisu završeni naravno u dva mjeseca, jer traju malo duže, ali ovo je jedan dobar kontrast dobrog i lošeg, ali eto ja biram da to dobro pobjedi, i u tom kontekstu smo večeras bili ovdje.“, naglasila je autorica izložbe.

Posebnu notu i doživljaj prilikom otvaranja izložbe dalo je čitanje poezije mlade bh pjesnikinje dr.sc. Melide Travančić koja ima 7 neobjavljenih knjiga, od toga 3 knjige poezije koje su više puta nagrađivane. Travančić je napisala niz pjesama nastalih, također, u izolaciji koje je ovom prilikom predstavila mostarskoj publici. Zatim je čitala dnevničke bilješke koje idu ka tome da postanu jedan roman, a na kraju je čitala i pjesme iz svoje nagrađene knjige „Sjenka u sjenci“ koja je objavljena koncem 2019. godine.

„Udruženje za kulturu Kontrast je ponudilo nešto novo i nešto što je drugačije, na šta nismo navikli na savremenoj umjetničkoj bh sceni tj. da spojimo slikarstvo i poeziju. Nema ništa prirodnije od toga da se spoje dvije umjetnosti. Umjetnost je tu da se nadopunjujemo. Kako ja obično govorim, sve ono što ja kažem poezijom ili što ne mogu kazati poezijom, slikari to kažu svojim djelima, nacrtaju i isto tako proces je i obrnut. Tako da nam je nekako došlo kao prirodni slijed naše saradnje, prijateljstva, druženja na raznim projektima da zaista ponudimo publici nešto novo i drugačije. Večeras smo razgovarali o umjetnosti, u prvom redu o poeziji i slikarstvu. Zatim smo govorili o vremenu izolacije, kakvo je to vrijeme značilo i šta se zapravo događalo sa umjetnikom u tom vremenu kada je sve stalo“, kazala je Travančić.

Cjelokupnu izložbu moderirala je Umihana Krličević Omerović, predsjednica Udruženja za kulturu Kontrast koje je zajedno sa Centrom za kulturu Mostar organizovalo večerašnji događaj.

„Zamisao je bila da na jedan inovativan način spojimo slikarstvo i poeziju. Do sada to nije bila uobičajena praksa, to je nešto novo i čini mi se po večerašnjim reakcijama publike da je zanimljivo i da je izazvalo interes, što nam je bio cilj i što nam je, naravno, drago. Večeras smo razgovarali sa slikaricom Alisom Teletović i sa književnicom Melidom Travančić, koje su svaka iz svog ugla kazale šta za njih umjetnost predstavlja, kako su se nosile u vrijeme izolacije izazvane korona virusom, da li su stvarale za vrijeme izolacije, šta je nastalo od njihovih djela tada, a neka od tih djela su večeras i predstavljena.“, istakla je Krličević Omerović.

Naredni događaj u okviru programa „Mostarskog ljeta 2020“ je u ponedjeljak, 27.07.2020 godine. Riječ je o likovnoj izložbi pod nazivom „Izgubljena zemlja Lemurija“ autorice Aleksandre Kokotović koja će biti održana u Centru za kulturu Mostar sa početkom u 20:30 sati.