Protekle su četrdeset tri godine i međugorski fenomen napokon će, čini se, dočekati pravorijek Vatikana. Kardinal Víctor Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, u četvrtak će predvoditi konferenciju za novinare o "duhovnom iskustvu" Međugorja, najavio je Vatikanski tiskovni ured. Fernándezu će se pridružiti dvojica važnih čanova Dikasterija - monsinjor Armando Matteo, tajnik Doktrinarnog odjela (zadužen za pitanja koja se odnose na promicanje i zaštitu nauka vjere i morala), i Andrea Tornielli, ravnatelj Dikasterija za komunikaciju.

Iako nisu objavljeni nikakvi dodatni detalji, tiskovna konferencija održava se u okviru novih Normi ​​za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava, koje je u svibnju objavio Dikasterij za nauk vjere. Od tada je Sveta Stolica izdala odluke o raznim navodnim marijanskim ukazanjima i pobožnostima, piše Jutarnji list.

Fernández već dugo ima potporu pape Franje, još kada je on bio kardinal Jorge Mario Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa. Napokon, nosi neformalni nadimak "papin teolog" jer je po vatikanskim izvorima, ključni autor nekih od najvažnijih Franjinih dokumenata, osobito pobudnice iz 2016. "Amoris laetitia", koja je otvorila vrata da se razvedenim katolicima koji se ponovno vjenčaju u civilnim obredima dopusti primanje pričesti, što je izazvalo revolt među konzervativcima u Katoličkoj crkvi. Na čelu Dikasterija je zamijenio kardinala Luisa Ladariju koji odlazi u mirovinu, isusovca poput Franje, koji je preuzeo dužnost 2017. nakon što je papa naglo smijenio konzervativnog njemačkog kardinala Gerharda Muellera nakon jednog mandata na čelu odjela za doktrinu. Muellera je imenovao papa Benedikt XVI., miljenik crkvenih konzervativaca, koji je kao Joseph Ratzinger upravljao pune 24 godine (1983.-2005.) Kongregacijom za nauk vjere. A Ratzinger je na tom položaju naslijedio kardinala Franju Šepera, najviše rangiranog Hrvata u vatikanskoj administraciji, koji je na čelu Kongregacije za nauk vjere bio od 1968. do 1981. godine.

Upravo je Dikasterij za nauk vjere u svibnju objavio "Norme ​​za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava". Tom je prilikom Fernandez poručio kako "O Međugorju još nije ništa zaključeno, ali s ovim normama mislimo da ćemo lakše ići prema naprijed i doći do zaključka. Nisam čitao dokumente o Međugorju, znam neke detalje, ali moramo to početi proučavati da bismo došli do zaključka s ovim novim normama. Imajte na umu da se pojava može smatrati dobrom, nije opasna u samom početku, no može imati problema u kasnijem razvoju".

"Postoji i mogućnost da vjernici budu povučeni za kakvim događajem koji se pripisuje božanskoj inicijativi, a koji je tek plod nečije mašte, želje za novinom, mitomanije ili sklonosti krivotvorenju", jedno je od upozorenja u dokumentu Dikasterija.

Katolički portal Bitno.net je podsjetio kako je od donošenja novih normi, Dikasterij za nauk vjere oglasio se više puta o pojedinim nadnaravnim fenomenima, uključujući slučajeve navodnih Gospinih ukazanja kao što su "Ruža Otajstvena" i "Madonna dello Scoglio" koje su pozitivno procijenjene. Suprotno tome, Dikasterij se negativno osvrnuo na slučaj "Gospe Svih Naroda".

Međugorje je kontroverzno od samog početka, kada su 24. lipnja 1981., Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević, ispričale kako su, šetajući kamenitim brdom Podbrdom, ugledale ženski lik na malom oblaku. Nedugo zatim pridružila im se i Ivankina sestrična Vicka Ivanković, Ivankina sestrična, a onda i Ivan Dragičević, Jakov Čolo i Marija Pavlović, i to je šestorka koja se od tada naziva "vidiocima". No, od samih ukazanja mnogi u Crkvi su izražavali skepsu prema navodnim ukazanjima. Od samog početka da je sve izmišljotina hercegovačkih franjevaca upozoravao je tadašnji mostarski biskup Pavao Žanić, a 1991. godine biskupi Biskupske konferencije Jugoslavije u tzv. "Zadarskoj izjavi" ustvrdili su da, na temelju do tada provedenih istraživanja, nije moguće potvrditi da se radilo o ukazanjima i nadnaravnim pojavama. Na tom tragu bio je sadašnji zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša koji je o međugorskom fenomenu pisao još 2001. kada je priredio monografiju "Ogledalo pravde - Biskupski ordinarijat Mostar o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju". Sve je dokumentirano na nekoliko stotina stranica a u samom dokumentima istražena je i skepsa oko samog fenomena.

U siječnju 2014. tadašnja Kongregacija, sada Dikasterij za nauk vjere, zaključila je izvješće koje je zatražio papa Franjo. On je u studenom 2013. izjavio da Gospa "nije šef pošte koji bi svaki dan slao poruke", ne spominjući posebno Međugorje. Ali, Franjo je na povratku s apostolskog putovanja u Fátimu, 13. svibnja 2017., podsjetio da "sva ukazanja ili navodna ukazanja pripadaju privatnoj sferi, ali nisu dio redovnog javnog učiteljstva Crkve".

Osvrnuo se posebno na rad Istražne komisije, razlikujući tri aspekta. "O prvim ukazanjima, kada su [vidioci] bili djeca, izvješće više-manje kaže da moramo nastaviti s istraživanjem. Što se tiče navodnih trenutnih ukazanja, izvješće ima svoje sumnje" i "treće – stvarna srž odnosa prema Camillu Ruiniju (kardinalu koji je predvodio Komisiju, op RB): duhovna činjenica, pastoralna činjenica, ljudi koji tamo odlaze i obraćaju se, ljudi koji susreću Boga, koji se mijenjaju život. Za to nema čarobnog štapića i ta se duhovno-pastoralna činjenica ne može poreći."

Zato je Jorge Bergoglio imenovao poljskog nadbiskupa Henryka Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje. Hoser i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, objavili su u svibnju 2019. odluku pape Franje o dopuštenju hodočašća u Međugorje, ali samo kada ih službeno organiziraju biskupije i župe, a ne u "privatnom obliku, dakle, na neki način zustavljen je vjerski turizam na kojem su mnogi dobro zarađivali. Uostalom iz Vatikana je silo objašnjenje da se želi izbjeći "da se ova hodočašća tumače kao potvrda autentičnosti dobro poznatih događaja i koji još zahtijevaju ispitivanje od strane Crkve. Stoga se mora izbjeći da takva hodočašća stvaraju zbrku ili dvosmislenost s doktrinarnog gledišta."

Nakon Hoserove smrti Papa je krajem 2021. imenovao nadbiskupa Alda Cavallija kao apostolskog vizitatora, ovisnog o Svetoj Stolici, zaduženog za pastoralnu skrb hodočasnika koji putuju na molitvu u Međugorje.