Čim je počelo Svjetsko prvenstvo, Premijer liga je zaboravljena. Istog trenutka. Ali proći će Katar, a onda ćemo opet o borbi za naslov, Zrinjskom, Širokom, Veležovom terenu. O temama koje će na proljeće oblikovati zapravo intrigantna jesen. Puno zanimljivija nego to trenutni interes za domaće nam prvenstvo pokazuje.

Netom nakon što je Mirza Kazlagić Pod Bijelim brijegom označio kraj susreta Zrinjski – Borac (1:0), u Katru je počelo Svjetsko. I tog smo trena pa skoro zaboravili, na Zrinjski, na Široki, Velež, na Premijer ligu. Donekle i opravdano, jer znate kako je to kada krene Mundijal. Sve ostalo stane. S tom razlikom da se Premijer liga 'ugasi' i kada se Svjetsko ne igra na zimu, a to je prava šteta. Ključni razlog je predugačka zimska pauza, koja ubije i ono malo interesa za domaće prvenstvo, a ono prošle jeseni nije bilo nimalo dosadno. Naprotiv. Scena postavljena za nastavak proljetnih borbi zapravo je intrigantna i obećava neizvjesnost.

Zrinjski u neizvjesnosti

Neizvjesnost je i riječ koja trenutno najbolje opisuje stanje u Zrinjskom. U taboru prvaka i lidera, ali i kluba koji bi ove zime mogao ostati bez Sergeja Jakirovića. Bez trenera koji je u dvije godine koliko je tu napravio pravi bum, Zrinjski na terenu digao do statusa momčadi koja je prošle sezone igrala na nekoj drugoj razini, oborila se rekorde, koja je tu sezonu završila s 27 u plusu! Taj isti trener, već drugi put otkako radi Pod Bijelim brijegom našao se na meti hrvatskih prvoligaša – konkretno Rijeke. Rijeke čija je sezona pa skoro propala, Rijeke koja traži spasitelja, nekoga tko će krenuti od praznog papira i postaviti jake temelje za dugoročnu rezultatsku stabilnost. Jakirović se na tom planu već dokazao u Zrinjskom, koji bi sigurno jako puno izgubio njegovim odlaskom, čija se potvrda čeka evo već neko vrijeme. Izgubio bi Zrinjski odličnog trenera, tko zna, možda i rezultatski moment… i zbog toga se ova zima Pod Bijelim brijegom prolazi u neizvjesnosti.

Široki… u dobitku

Prvi pratitelj Široki – živi nešto mirniju pauzu. Daleko mirniju. Jer očekivanja su zapravo prebačena – nitko nije previše očekivao od remontirane momčadi pa čak ni ljudi na Pecari. No, šef struke Ivica Barbarić i njegov stručni stožer očito je vjerovao, a i sami igrači pa se Široki vratio u borbu za vrh, u borbu za naslov. S utakmicom više od Zrinjskog (Mostarci tek na proljeće igraju drugi ovosezonski okršaj s Veležom) ima ta tri boda zaostatka, koja u ovom trenutku ništa ne garantiraju. Ali kako na Pecari i ne traže nikakav garant, može se reći da su zapravo u idealnoj situaciji u kojoj i dalje ne osjećaju pritisak, u kojoj se mogu razvijati. Od statusa momčadi u stvaranju već su odmaknuli, a na proljeće ćemo vidjeti hoće li na to moći nešto nadograditi. U ovom trenutku su – u dobitku.

Velež (valjda opet) u Vrapčićima

Borac, Sarajevo i Željezničar imali su svoje trenutke, svoje periode sjaja i bijede. Posebno Sarajevo koje je već u prvom dijelu promijenilo trenera – čovjek koji je Velež vratio u Europu, koji je Rođene odveo do prvog trofeja nakon 1986., Feđa Dudić, nije se dugo zadržao… i to možda još više stavlja sol na ranu onima koji su njegov odlazak iz mostarskog premijerligaša doživjeli kao nešto što se nije trebalo dogoditi. Posebno jer se njegov odlazak poklopio s rezultatski neuvjerljivom jeseni Mostaraca. I konfuznom. Jer Velež je jesenas domaće utakmice igrao u Gabeli, jer – hibridni je teren u Vrapčićima rekordno dugo postavljan. Toliko dugo da i u ovom trenutku kažemo – da će se Velež na proljeće valjda vratiti na stadion Rođeni. U međuvremenu izabrana nova Uprava trebala bi pauzu iskoristiti da Velež u proljeće uđe s nešto jasnijom perspektivom, ali garancije za takvo što – nema.

Posušje u sigurnoj zoni

Odmah ispod Veleža, još je jedan hercegovački premijerligaš kojem (opet) ide jako dobro. Posušje je u prvoj, povratničkoj sezoni odigrao iznad očekivanja i zadržao se u premijerligaškoj karavani, a s obzirom na prikazano prošle jeseni, čini se da sada ima i stabilnost. Za razliku od Tuzle koja se iz gornjeg doma strmoglavo sunovratila u donji, što se nekako poklopilo sa zdravstvenim problemima trenera Dragana Jovića kojemu je ovo bila povratnička sezona u Premijer ligu.
Sloga je bila dobra, solidna, Leotar se najviše spominjao kao neugodan domaćin, na čemu je izgradio imidž kluba koji se na proljeće neće lako predati… za razliku od Slobode koja je nekako tiho skliznula još niže, kao i Igmana koji je u jednom trenutku jako puno obećavao. Zapravo se čitava Liga minule jeseni mogla svesti na te nagle i neočekivane promjene na tabeli, a to zaziva – neizvjesno proljeće. Proljeće koje će doći kada novi svjetski prvak bude lanjski snijeg…

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba