Zadnja je reprezentativna pauza godine, Borac je i dalje na vrhu, ima otprilike istu prednost kao što je imao i kada je zadnji put igrala reprezentacija. Dakle, šampionska se borba može svesti na onu staru 'ista meta isto odstojanje'? Pa ne baš…

Većina Lige ima odigrati još četiri utakmice. Široki šest, Zrinjski pet. Dakle, već neko vrijeme imamo dovoljan broj utakmica na osnovu kojeg možemo izvesti neke opipljive zaključke po pitanju borbe za naslov. A ti zaključci su donekle drukčiji u odnosu na zadnju, listopadsku reprezentativnu pauzu.

Borac

I dalje u vrhu, i dalje konstantan, usmjeren. Iako je izišao iz pobjedničkog niza koji je potrajao osam prvenstvenih utakmica, banjolučki tim i dalje diktira tempo. Razlog je činjenica da ni rivali nisu na top razini, da gube bodove usput, ali i to da mu nisu uzeli bodove u međusobnim okršajima – Sarajevo i Zrinjski u Banja Luci (dva remija), kao ni Sarajevo na Koševu (opet 1:1).
Usput, događa se i dalje to da Borac prati etiketa zaštićenog kluba, što je naglašeno i u zadnjem kolu kada je Željezničar poražen nakon očitog, a nedosuđenog prekršaja u napadu na vratarom Muftićem u sudačkoj nadoknadi… ali Banjolučane to nimalo ne pogađa, te kritike.
- Jak sam zadovoljan zbog ostvarenih rezultata u dosadašnjem dijelu sezone, izjavio je prvi čovjek Borca, Milan Tegeltija.
- Prvi smo na tabeli sa šest bodova prednosti u odnosu na drugoplasirane. Imamo najbolji napad i obranu lige te najbolju gol razliku (29:10), a čak četrnaest naših igrača se upisalo u listu strijelaca što dovoljno govori o širini i kvalitetu igračkog kadra koji imamo u svojim redovima. Ipak, moram naglasiti da ova ekipa još nije ni blizu svog maksimuma. Momci su na okupu tek nekoliko mjeseci, a uvjeren sam da će, kako sezona bude odmicala, igrati sve bolje i bolje, dodao je i tako usput još jednom upozorio rivale na ozbiljnost Borca.

Sarajevo

Sarajevo je i dalje pomalo nestabilno – što je naglašeno onim teškim porazom kod Sloge (0:3) od prije dva kola. Redovi su nakon toga konsolidirani domaćim remijem sa Borcem, a zatim je uhvaćen i trobod na strani – na neugodnom gostovanju kod Posušja. Sarajevo se bori, pokazuje i karakter s vremena na vrijeme, a da se ta forma kreće dokazuju i riječi trenera Simona Rožmana koji još nije do kraja zadovoljan.
- Imali smo dosta ozlijeđenih  igrača. Sada kada se ekipa kompletira, ide to u nekom natjecateljskom smjeru, konstatirao je Slovenac koji od početka sezone priziva napredak, a primjećuje ga u nekim sitnim dozama.
I tu vjerojatno, u toj izjavi, leži odgovor na pitanje – koliko je Sarajevo zapravo dobro? A taj odgovor sugerira da je Bordo tim na putu, da ide ka nekim svojim najboljim izdanjima, a da se usput povremeno spotakne. Do kraja godine ima odigrati tri posebno nezgodne utakmice, kod Veleža, Zrinjskog i onu zadnju, kući protiv Širokog – utakmice koje bi mogle dati nešto precizniji odgovor po pitanju ozbiljnosti šampionske kampanje Rožmanovog tima.

Zrinjski

- Zrinjski itekako uskočio natrag u igru te usprkos zahtjevima europske jeseni pokazao da će i dalje biti taj kojeg će se na putu do titule morati savladati. S tom razlikom da se par rivala poprilično uozbiljilo, napisali smo u listopadu, za vrijeme druge reprezentativne pauze.
Branitelj naslova tada je uz svoje ime imao osam prvenstvenih utakmica, a već je bio prošao kroz svoju prvu ovosezonsku krizu – tada samo krizu rezultata. Bila su to ona dva vezana poraza od Posušja i Sarajeva, niz koji je prekinut herojskom partijom protiv AZ-a, kojom je optimistično najavljena i ta povijesna prva kampanja u UEFA-inim skupinama…
Od tada se dogodilo dosta toga što je donekle promijenilo dinamiku kampanje koju Plemići vode ne na dvije, nego na tri fronte! Ukratko, da bi vam najbolje dočarali koliko se u tom kratkom periodu situacija promijenila, reći ćemo da su taj period omeđili visoki trijumf nad Veležom (3:0) i težak poraz od Veleža (0:3). Između toga – ništa posebno. Remi u Banja Luci (0:0), remi u Posušju (2:2), trijumf nad Tuzlom (3:1)… i dva poraza od Legije, kod kuće i na strani. Osim novog neuspjeha protiv Posušja, sve ostalo ne zvuči nimalo čudno… a zapravo ni to remi na Mokrom docu nije čudan kada se zna da ga je Zrinjski odradio s igračem manje (isključen Ramić). Ali dublja analiza, ipak će otkriti da je svaka od tih partija, čak i ona protiv Veleža, imala manjkavosti… da su svi rivali itekako imali svoje šanse.
U ovom zadnjem Mostarskom derbiju europski umor i svi od ranije poznati nedostaci zajedno, kreirali su jednu situaciju u kojoj je Zrinjski pukao… što je donekle i dobro. Jer dogodilo se to na vrijeme - i dalje nije prekasno spasiti šampionsku kampanju koju je žestoka načela potrošnja na dva kolosijeka (u Kupu je odigrana samo jedna utakmica)… a za to će se tražiti ipak bolji Zrinjski u završnici godine, u zadnjih pet utakmica. Jer samo tako Mostarci mogu ostati u igri… u suprotnom će Borac odmagliti.

..........................………………………............................................................................................................................

Jesmo li (nepravedno) zapostavili Velež?

Da, Velež je četvrti, samo bod iza Zrinjskog koji ima utakmicu manje, ali svejedno ga ne vidimo u borbi za naslov. Jesmo li pogriješili? Mislimo da ipak nismo… što možda nije potvrdio uvjerljiv trijumf protiv Zrinjskog, ali jeste izjava trenera Deana Klafurića nakon velike pobjede…
- Mi smo klub u izgradnji, ne samo u smislu ekipe i igre, ja sam tu tek dva mjeseca. Klub gradi novi tribinu, radimo na pomoćnom terenu jer se mučimo s treninzima, radi se na nekim stvarima, tako da mi imamo još puno toga posla kako bi došli do nivoa jednog Zrinjskog, poručio je Klafurić, koji je samo naveo činjenice, s tim a među njima nema jasno istaknutog šampionskog cilja Uprave, koji je i nerealan.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba