Već tri vezane sezone jedan tim dominira, a to nije rekordni prvak, Zrinjski. Rival s Koševa svezao je dva naslova, a ove se želi izjednačiti s Mostarcima – za što ima velike šanse, veće od onih da na kraju sezone ostane bez titule. Jesu li na Koševu spremni iskontrolirati sigurnu prednost u preostalih četrnaest kola i jesu li rivali spremni pritisnuti ako im se ukaže prilika. Naznaku raspleta situacije dobit ćemo ovog vikenda kada se nakon tri mjeseca pauze prvenstvo nastavi.

Devet bodova prednosti. A preostalo je još igrati 14 kola. Prednost je to koju slobodno možemo etiketirati ogromnom, ali može se ona i banalizirati, svesti na brojke koje možda i uspaniče tim s Koševa – jer devet bodova su tri poraza, devet bodova su dva poraza i tri neplanirana remija. Kako god bilo, priča oko treće vezane titule Bordo tima još nije ispričana – zapravo još ni napisana. A ovog ćemo vikenda vidjeti u kojem bi smjeru mogla otići.

Oni koji imaju sve izgubiti

Poprilično je zgodno da Sarajevo u nastavak sezone kreće derbijem sa prvim pratiteljem – Vječnim rivalom Željom. Jer u slučaju pobjede bilo kojeg tima – dogodit će se zapravo nešto veliko. Dobije li Sarajevo – priča borbi za naslov već bi tada mogla dobiti kraj. Dobije li Željezničar – zagužvat će. Saznat ćemo to tek u ponedjeljak, u zadnjem terminu ovog 20. kola, ali već sada znamo nešto drugo – da je Sarajevo pod većim pritiskom nego je trebalo biti… barem iz perspektive s kraja jeseni. Jer tada je Vinko Marinović i dalje u timu imao Benjamina Tatara i Amara Rahmanovića, dva vrlo važna igrača, dvojac koji je po kvaliteti bio u samom vrhu Premijer lige. Sarajevo je u Tataru izgubilo najboljeg strijelca Lige i svog najboljeg asistenta, obojicu – A reprezentativaca. To će sigurno biti faktor, a posebno osjeti li se to previše u ponedjeljak – uvide li Plavi ta je to meta u koju treba gađati, a onda i ostali. Najprije Zrinjski s kojim Bordo tim poslije toga igra dvomeč – prvenstvenu pa Kup utakmicu, a onda i zadnji protivnik u drugom krugu prvenstva, Široki. Ukratko, na Sarajevu je – da izgubi naslov i što to na Koševu što prije shvate, bit će u boljoj prilici dodatno se osigurati.

Oni s nešto manjim pritiskom

Željo predvodi pratnju koja se od drugog do četvrtog mjesta nagurala u tijesna četiri boda. Željo koji nije pod tolikim pritiskom i u kojem je pompa oko pojačanja izostala sve do pred kraj prijelaznog roka – jesu li to Plavi namjerno odigralo tako, pametno, ili je bila slučajnost, možda nije ni bitno. Bitno je to da si nisu nabacili prevelik imperativ, a to im može pomoći. Isto se može reći i za treći Široki, koji je ove zime ostao bez nekoliko ključnih igrača (Ćorić, Cipetić, Jović…), i koji kao takav zapravo nema ni pravo prijetiti, ali baš u tom detalju krije se mogućnost iznenađenja. Već četvrti Velež nema tu privilegiju. Pred sam početak proljeća kadar koji nije značajno pojačavan (uz mladog Zubanovića tu je tek Georgijević) osjetno je pogođen ozljedama i to u zadnjoj liniji, a kako je dojam da su Rođeni jesenas dali možda i više nego su mogli, skepsa da ovog proljeća možda neće biti na toj razini – sasvim je opravdana, nikako i takva da nešto garantira, determinira unaprijed. Otvaranje proljeća u Bijeljini kod Radnika koji se grčevito bori za ostanak možda će nam odmah dati za pravo da kažemo – eto, bili smo u pravu. No, isto tako, ne treba podcijeniti ni potencijalnu snagu činjenice da se Velež prvi puta poslije rata našao u borbi za Europu…

Oni koji su opasno podbacili

U europskom gustišu još su Borac, koji je neslavno završio pripreme bez postignutog gola, i Zrinjskim na koji je uobičajeno stavljen popriličan pritisak. Za obje momčadi mogli bismo ustvrditi da su jesenas podbacile – barem sudeći po očekivanjima, a dokazuje to i trenerska smjena na obje klube. Marko Maksimović preuzeo je kormilo od Vlade Jagodića, Sergej Jakirović od Mladena Žižovića.
Za Borac možda i manje vrijedi ova konstatacija o podbačaju, barem sa aspekta učinka svih vremena, a on je u slučaju Zrinjskog – ipak teret. Jer rekordnih šest titula prvaka BiH u zajedničkoj eri (od sezone 2002/03.) obvezuje. A to Mostarci dobro znaju. Sreća im je što proljeće otvaraju protiv Krupe, mada to može biti i dvosjekli mač… ipak, uzmemo li u obzir da je gost predzadnji tim Lige, sve je jasno. Zrinjski mora pobijediti, a onda u Kup-prvenstvo dvomeču sa Sarajevo dokazati da je na višoj razini od jesenske. Ova riječ 'mora' malo je gruba, drska, ali Mostarci su sami krivi što su se našli u takvoj situaciji da im se nameće toliko imperativ.

Oni u kojih su velike oči

Ispod Zrinjskog najprije je siva zona u vidu Tuzle City, koja ama baš ništa ne mora, ali ispod nje – već su klubovi u kojima su igračima velike oči… od straha. Straha od ispadanja i svega što ono implicira, manjih plaća, potrage za novom sredinom i slično.
Nitko osim možda Radnika u tom društvu nije posebno neugodno iznenadio jesenas, a uz Bijeljince tu su još Sloboda, Mladost, Krupa i fenjeraš Olimpik – sve odreda klubovi koji jako dobro znaju kako je igrati u nižem rangu i zbog toga će se još žešće boriti za premijerligaški status kojeg će se dva kluba odreći nakon preostalih četrnaest kola, a od kojih bi prvo koje je pred nama posebno značajno moglo biti za Slobodu – Tuzlake čeka derbi sa susjedima, Cityjem, a uzmu li puni plijen, bit će to lijepa injekcija samopouzdanja i nečeg konkretnijeg, bodova… bodova kojih će u preostalih 14 kola biti puno, ali do njih nikako neće biti lagano doći. Jer jednako kako su klubovi od četvrtog do šestog mjesta u tijesnoj borbi za Europu, tako su i davljenici, također njih četiri, tijesno raspoređeni u svojih šest bodova razmaka. Zapravo je čitava Liga vrlo tijesna i to joj je najveća draž već godinama – to će se i ovog proljeća sigurno još jednom potvrditi, bez obzira odmagli li Sarajevo još dalje iz vidokruga rivala, ili se borba za naslov zakomplicira.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba