Iza nas je tek deset kola, trećina prvenstva, a već vidimo obrise raspleta sezone. Jedan se klub očekivano izdvojio – ne toliko bodovnom prednošću koliko kvalitetom, dok su ostali manje-više tamo gdje smo ih i očekivali. Ukratko, Premijer liga je u drugoj korona-sezoni počela očekivano, ali daleko od toga da je već sada u kompletu možemo tabelarno odrediti, onako kako će izgledati na kraju… ako se zbog korone i završi.

Sarajevo je ipak koplje iznad svih. Ne pokazuje to toliko bodovna prednost, plus dva u odnosu na Borac, plus pet u odnosu na trećeg Želju, koliko partije koje su Bordo momci odigrali, način na koji su ih odradili. To ih u ovom trenutku čini izraženim favoritom u borbi za tron, to im uvelike uvećava šanse da obrane naslov, da svežu tri titule, nešto u čemu je dosad uspio samo Zrinjski koji je uvodnih deset kola odradio s daleko manje konstante. Upravo je njihov odnos snaga, prikazan u vikend-derbiju Pod Bijelim brijegom, ispričao priču prve trećine prvenstva.

Sarajevo u svom svijetu

Deset kola bez poraza. Jedino se Sarajevo može pohvaliti tim podatkom. Deset kola koja su iznjedrila najbolji gostujući učinak, solidnu gol razliku (21:10) i najboljeg strijelca Lige (Benjamin Tatar, 6 golova). Bordo timu su po bod uzeli samo Mladost i Velež, ekipe koje zaista svakoga mogu iznenaditi, i to je bilo to. Koliko je tim Vinka Marinovića jak, zorno je dokazao derbi u Mostaru kod Zrinjskog iza kojeg je još jedna inspirativna europska kampanja. Zrinjski je poveo, ali onda je Sarajevo okrenulo, u nešto lošijem drugom dijelu dozvolilo Mostarcima da se vrate, da bi na kraju nakon još jednog naleta snage, koje uvijek ima u rezervi, došlo do trećeg gola i odnijelo puni plijen.
Bordo tim je pokazao zube rekorderu, jedinom klubu sa šest titula u eri zajedničke Premijer lige, jedinom klubu koji je uz njega osvajao titule u zadnjih sedam sezona. A učinio je to s jednim poletnim kadrom, sa na nogama laganim Rahmanovićem, Tatarom, Hebibovićem pa i vremešnim Ahmetovićem koji je i dalje snaga na koju treba ozbiljno računati na našim travnjacima. Trener Marinović je majstor kada stvari idu kao po loju, a to se na Koševu i gdje god Sarajevo igra – događa. Jaki su, a u ovom trenutku zaista ne djeluje kao da će posustati. Plus, u nastavku će biti jači za Ganca Joachima Adukora koji je stekao pravo nastupa.

Zrinjski će s vratiti gore

Zrinjski, i minuli derbi sa Bordo timom, najbolji su pokazatelj stanja stvari u Premijer ligi. Mostarci su po imenima zaista solidni, jaki kao Željezničar i Borac, možda i jači, ali su kao i Banjolučani te ekipa s Grbavice – pomalo nestabilni. U redu, struka na čelu sa Mladenom Žižovićem ima malčice vremešan kadar, redom su to iskusnjare ali i igrači s kojom godinom više na leđima, ali daleko od toga da nedostaje kvalitete. I tu je taj problem. Kako iz starijih igrača i dalje izvlačiti ono za što su svi uvjereni da imaju? Prije Europe djelovalo je skoro kao nemoguća misija, a onda se ekipa trznula – trznule su ju pobjede nad Differdanegom, Olimpijom, malo je nedostajalo da u Nikoziji padne izraziti favorit, APOEL. Energija koju je generirala Europa nije nestala, ali je u prvoj utakmici nakon završetka kampanje u Europskoj ligi ipak bila nedovoljna da se sruši ipak bolje Sarajevo. Ne bude li to demotivirajući detalj za Plemiće, trebali bi se u nastavku kampanje približiti vrhu, vratiti se na jednu od europskih pozicija. Bez većih problema.

Borac je više od
snažne pozadine, ali…

Borac je drugi – u drugoj sezoni nakon povratka u Premijer ligu, u sezoni nakon one prve koronaške, prekinute. Repovi su vukli za Borcem nakon toga, vuku se i sada, politički vrh RS-a optužuje se da je ciljano blokirao nastavak sezone kada se nogomet u regiji, u čitavom svijetu, vratio na travnjake. Borac se i sada, na ovoj reprezentativnoj pauzi, optužuje – da je uz pomoć suca zaustavio Velež pa je u potpunosti neizbježno pričati o ekipi Vlade Jagodića bez da se spomene snažna pozadina, lobi. Ali daleko od toga da je Borac po imenima tanak, da nema kvalitetu. Uostalom, ne bi ni bio gore, odmah ispod Sarajeva. Ali svejedno će se Banjolučani još morati dokazati, posebno u prizmi Jagodićeve izjave plasirane netom nakon Veleža, a kada je rekao 'Bit će Borac prvi, bit će šampion!' Morat će Banjolučani početi dobivati i derbije, a dosad su izgubili svaki na strani – kod Širokog, Sarajeva i Želje.

Plave čeka izazov, Široki
i Velež se uozbiljili

Željezničar je i dalje nepoznanica. I dalje mnogima nije jasno kako je tim Amara Osima svezala dva domaća poraza – od Mladosti i Krupe. Primirili su se Plavi pobjedom u zadnjem duelu protiv Tuzle, ali da su izišli iz problema – nisu. Daleko od toga. To će tek trebati dokazati u ludom ritmu koji ih čeka – 21. listopada na Grbavicu u zaostaloj utakmici 6. kola stiže Zrinjski, tri dana nakon slijedi gostovanje Veležu, a onda, 28. zaostali Vječni derbi sa liderom. Ako iz toga iziđu sa smiješkom, Plavi će biti na konju.
Široki je iza, četvrti je, a gore je prije svega zbog uvodnih kola – u prvih pet tri puta je slavio i dva puta remizirao. To je onaj period 'meda i mlijeka' nakon kojeg je došao povratak u stvarnost – težak poraz u Tuzli (0:3) pa domaće gubljenje bodova u srazu sa Željom (0:1). Ipak, Širokobriježani, dosta mlad tim, u zadnja su se dva kola vratili dvjema domaćim pobjedama (Mladost, Krupa), a to će im samopouzdanje itekako trebati, jer u 11. kolu idu na Koševo. Velež je tamo u 5. kolu već gostovao, i izvukao bod – dokazao da se, kao i Široki, u odnosu na prošlu sezonu uozbiljio, ali ne posve. Jer bilo je usput crnih mrlja, poput poraza kod Olimpika, nakon kojeg su u taboru Rođenih stalno isticali 'ne ponovilo se'. Velež je zapravo, s obzirom na rupe koje zbog ozljeda i odlazaka nikako da se popune, jako dobar, a vjerujemo da može ostati takav.

Potrošeni Radnik

Na petu Tuzlu, na City, u gornjem domu smo se naviknuli, ali na Radnik u dnu – e to je već neka druga priča. Bijeljinci su tek deseti, imaju tek jednu pobjedu (4:0 protiv Olimpika), očito su potrošeni, u nemogućnosti da ponove prethodne sezone kada su se borili za Europu. Hoće li isplivati, teško je reći, a dio odgovora na to pitanje daje i činjenica da su im susjedi Sloboda i Mladost (iznad) te Krupa i Olimpik (ispod), sve odreda klubovi koji su itekako naviknuti na borbu za goli život, a to teško da će im olakšati posao.

Standings provided by SofaScore LiveScore