Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba

Zrinjski, Bilbija, Jakirović, Velež, Mokri dolac, City. Da pišemo na Twitteru, Instagramu, bili bi to očiti 'hashtagovi'… i vi koji prate naš nogomet, znali bi da pričamo o 20. sezoni zajedničke Premijer lige.
Jedno vrijeme popularna je bila priča da je Zrinjski toliko dobar, zato što su rivali bili – nikad slabiji. Ali potrajalo je to sve dok nije postalo jasno da je ovaj Zrinjski ipak nešto drugo, ekipa sposobna dosegnuti neslućene visine, porušiti sve moguće rekorde. No, ipak bi bilo nepravedno ne spomenuti i druge aktere u minuloj, jubilarnoj sezoni Premijer lige BiH, u kojoj se četvrti puta igralo trokružno. Jer ako je Zrinjski bio glavno jelo, pojedini drugi klubovi bili su onaj dodatni začin koji su jelo učinili još zanimljivijim.

Rekordi

Kažu da dominacija ubija sport. Da ga čini predvidljivim, nezanimljivim. No, dominacija koju je prikazao Zrinjski – bila je fascinantna. Jer onakva dosad nije viđena. Ne u Premijer ligi. Nabrajati rekorde Plemića ove sezone, bilo bi lakše ako bi istaknuli rubrike u kojima ih nisu rušili… kojih zapravo i nema. Stoga smo primorani pobrojati neke nove rekorde - od broja pobjeda (26, 76.7 posto), broja poraza (1), preko gol razlike (+60), broja bodova (84), do rekordno rano (sedam kola prije kraja) osiguranog rekordnog sedmog naslova. Između se nagurao mali milijun brojki za povijest, a posebno se često ponavljao broj 11 - jedanaest je bio maksimalni broj pobjeda u drugom krugu prvenstva, toliko ih je, uz tri remija ostvareno u proljetnom dijelu prvenstva, zabilježeno je dosad neviđenih 11 gostujućih pobjeda, a toliko pogodaka samo glavom zabio je prvi strijelac prvenstva, Nemanja Bilbija.

33

Dao je skoro pola golova Zrinjskog u netom zaključenoj sezoni. Od 74, on ih je potpisao 33. A prije njega, rekord je sa 24 držao Emir Obuća. Sam je ove sezone Nemanja Bilbija zabio više golova od kompletnih ekipa Željezničara, Širokog, Leotara, Slobode, Rudara… s Posušjem je izjednačen. Usput je izbio na vrh liste najboljih klupskih strijelaca, a najboljem svih vremena na razini Premijer lige, Wagneru Santosu Lagu (125), prišao na dva gola zaostatka. Možda je fascinantnije od svega toga bila činjenica da su ga u takvoj sezoni promašili reprezentativni pozivi s kraja prošle godine i u ožujku, ali to je ipak neka druga priča – za rubriku 'nelogično'…
Ukratko, Nemanja je već, i prije ove rekordne mu, sedme kampanje u dresu s lentom, bio velikan kluba. Pa ga je sezona iza nas učinila – ikonom. Uostalom, navijači su mu dali i ulicu u Mostaru, ulicu koju mu šef možda neće dobiti, a idući tom nekom analogijom, možda ju je i on zaslužio.

Profa

- Posao nam je da pravimo rezultate, a rekordi neka nas prate, izjavio je tijekom sezone popularni Profa, kreator Zrinjskog kakvog smo gledali ove sezone.
Ovo mu je prva puna sezona Pod Bijelim brijegom nakon proljeća 2021. u kojem nije uspio spasiti posrnulu kampanju, koja je iznjedrila prvo ljeto bez Europe nakon osam godina uzastopnih izlazaka na međunarodnu scenu. I u toj prvoj punoj sezoni, sve je posložio kako je želio, forsirao je 'ne skidaj nogu s gasa' nogomet, totalni presing kroz veliki dio utakmice, a rado se pojavljivao u svakom mediju, dizao glas kada mu nešto nije bilo po volji, pratio tu silnu statistiku, rekorde. Ukratko, čovjek je totalni nogometni fanatik i kao takav bi lagano mogao ponijeti ulogu prve zvijezde Zrinjskog… ali kako je i Bilbija bio tu, ipak ga nećemo toliko počastiti. Neka ostane – Profa. Uostalom, interes zagrebačkog Dinama za njegove usluge na pola sezone, nekako odbijeni interes, zapravo je već bilo jedno ogromno priznanje.

City  

Neki će reći da drugo mjesto Tuzle nije za neke posebne priče, ali razmislite ipak malo bolje. Ipak je riječ o premijerligašu sa samo četiri godine staža. A u te četiri godine, zabilježeno je 10., 5., 6. i evo ovo drugo mjesto, povijesni prvi izlazak na europsku scenu. Koliko god 27 bodova zaostatka za prvakom zvučalo pomalo komično, oni su svejedno bili najbliži rekordnom Plemstvu i kao takvi se izdvojili iz mase podosta klubova koji su pretendirali na te europske pozicije… mase klubova među kojima su i Sarajevo, Željezničar, Široki – koji su ostali bez Europe i tako dali svoj, za njih negativni doprinos upečatljivosti jubilarne 20. sezone. S druge strane, jedan klub iz tog dijela tabele, sezonu je obilježio snažnim emocijama, obojio ju u crveno.

Kup, Kup…

Velež je prošle sezone prvi puta igrao Europu nakon 33 godine izbivanja, a ove je uhvatio svoj prvi trofej nakon 1986. Kakav uspon u poslijeratnom periodu uglavnom 'mamurnog' premijerligaša koji je dva puta 'propadao' pa se neko vrijeme 'trijeznio'… da bi ovog puta, u samo tri sezoneposlije povratka u elitni rang, bio vrlo, vrlo fokusiran i suprotno od očekivanja mnogih isplivao u društvo najboljih. I to na 100. rođendan kluba. Imali su i Rođeni svog Sergeja Jakirovića, imali su Feđu Dudića. Trenera koji je s njima prošao sve tri sezone po drugom povratku iz Prve federalne, koji je znao da mora operirati u nešto skučenijem manevarskom prostoru, s manje novca i manje pojačanja, koji se odlično nosio s pritiskom, iako je u jednom trenutku podnio ostavku… ali Uprava mu nije okrenula leđa i sada u Veležu opet pjevaju: Kup, kup, kup je naš.

Mokri dolac

Zašto se Mokri dolac zove Mokri dolac? Odakle nešto mokro - u Posušju? Ime je to zdanje dobilo jer je zemljište oko njega poprilično nepropusno pa se sva voda koja se slijevala nizbrdo tu često zadržavala… za razliku od kluba, koji se u Premijer ligi zadržao do 2009. Od tada Posušaka nije bilo u elitnom rangu, ali kada su se vratili, učinili su – da to ne prođe nezapaženo. Imali su konstantno ispunjen stadion, imali su i tri trenera tijekom sezone (Ćorić, Balajić, Karačić), a na kraju ih je to odvelo – do pozicija iznad kobne linije. Uspjeli su to s mladim kadrom koji je očito igrao na krilima navijačkog elana, što će vjerojatno biti teško ponoviti ako se iduće sezone bude išlo na iste adute… a čujemo da to ne bi trebao biti slučaj, da ih ima zainteresiranih to dignuti na višu razinu.