Piše: Dragan Bradvica

Posljednjih tjedana pa i mjeseci glavna tema u svakodnevnom razgovoru većine bh. žitelja jesu značajna poskupljenja, ali i najave novih.

Nažalost, cijene osnovnih životnih namirnica poprilično su 'skočile' u posljednjih godinu dana, na globalnom tržištu na sceni je velika energetska kriza koja prijeti da izazove još veću inflaciju.

Kako je jedan od alata za borbu protiv velike inflacije povećanje kamatnih stopa (pojednostavljeno, na taj način se želi smanjiti količina novca na tržištu kako bi se ujednačile ponuda i potražnja, a samim time i cijene).

Međutim, za osiromašene bh. žitelje (procjene su kako nam oko pola milijuna ljudi koristi neki vid socijalne pomoći, kako nam je oko 20 posto ljudi ispod granice siromaštva) i ovo će biti veliki udar jer mnogi kredite ili pozajmice uzimaju kako bi bukvalno preživjeli, a ne za bilo kakav luksuz.

S druge pak strane, naše vlasti tvrde kako plaće rastu brže od poskupljenja i kako je najvažnije da raste zaposlenost. To jeste istina, ali plaća i zaposlenost ne rastu u dovoljno brzo kako bi u značajnijom mjeri počeli iskorjenjivati siromaštvo.

Plaće i zaposlenost

Kada su u pitanju plaće, one prosječne rastu ali to je uistinu vrlo upitno značili li išta za one koji su najsiromašniji.

Naime, niz je anomalija koje su dovele do toga da nam je prosječna plaća oko tisuću maraka, pa bi mnogo bolji indikator stvarnog standarda bila medijalna plaća. Tog izračuna nema, ali ono što su radili pojedini ekonomisti ona je oko 700 maraka, a ako znamo da je potrošačka korpa za četveročlanu obitelj viša od dvije tisuće maraka jasno je kakav je standard većine bh. žitelja.

A kada govorimo o zaposlenosti, ona je manja nego je bila 2020. godine. Prema podacima Agencije za zapošljavanje BiH u kolovozu 2020. imali smo 799.207 zaposlenih osoba, a u kolovozu ove godine njih 819.857.

Dakle, u godinu dana broj zaposlenih osoba je 'skočio' za 20.650 što je svakako dobar podatak. Ipak, moramo imati u vidu da smo prošle godine imali i potpune ili djelomične lockdowne, a ove godine ih nije bilo pa je logično da i zaposlenost raste.

Zbog toga je važno i spomenuti i podatak kako smo u kolovozu predpandemijske 2019. imali 816.926 zaposlenih osoba, što opet znači kako u kolovozu ove godine uistinu imamo više zaposlenih nego prije dvije godine (povećanje zaposlenosti za 2.931osobu).

Ljudi i dalje bježe iz BiH

Sve ovo pokazuje da je naša zemlja u 2021. uistinu krenula put ekonomskog oporavka i vraćanja tamo gdje smo bili prije pandemije. I optimističnije i pesimističnije prognoze ukazuju kako do potpunog oporavka ipak neće doći tijekom ove godine, nego u najboljem slučaju počekom 2022.

Naravno da to mnogi bh. žitelji neće čekati nego već pakuju kofere i idu iz zemlje. Europske ekonomije se oporavljaju brže i one najjače i dalje vape za radnom snagom, što je svakako nova opasnost za cijeli zapadni Balkan.

Ukoliko znamo da u BiH trenutno vlada najveća politička kriza od Daytona do danas, a kako bi iduće godine trebali biti održani u opći izbori i nema previše nade da bi se uskoro moglo krenuti u nužne reforme.

U takvom ambijentu apsurdno je očekivati i bilo kakve izravne inozemne investicije, a bez njih ne možemo očekivati neke značajnije stope ekonomskog rasta.