Hrvatski premijer Andrej Plenković je posjetio BiH u vrlo rovitim i depresivnim trenutcima, kada Milorad Dodik svojim političkim avanturama pleše na ivici sukoba i kada odnosi između Bošnjaka i Hrvata prolaze uznemirujuće kušnje.

Dao je čvrsta politička jamstva da Hrvatska, 'kao najbolji i najiskreniji prijatelj BiH unutar EU', nedvojbeno podržava suverenu i cjelovitu BiH i da apsolutno ne podržava nikakvu soluciju separatizma od bilo koje strane.

Naravno, Plenković je opet ponovio kako susjedna država zagovara reformu izbornog zakonodavstva na matrici legitimnog izbora i predstavljanja.

Plenkovićeva taktika

Andrej Plenković je uljudno dočekan u Sarajevu. Neku vrstu mekšeg odnosa i pristojne empatije prema hrvatskom premijeru još nedavno je izrazio bošnjački nacionalni poglavica Bakir Izetbegović opservacijama kao je Plenković korektan političar i utjecajan u Europi, dok predsjednik Zoran Milanović 'vrijeđa ljude'.  

Plenkovićeva posjeta BiH vrlo je brižno i mudro skrojena i provedena. U političkom smislu Andrej Plenković je lukavo zaobišao Milorada Dodika, jer nije želio neugodnosti s obzirom da se radi o kolovođi pobune u BiH, separatisti koji nasrće na ustavne temelje države i blokira njezin euroatlantski put. 

Istodobno, Plenković je vrsnim taktičkim manevrom zaobišao i druge članove Predsjedništva Željka Komšića, kojega ne priznaje, ali i Šefika Džaferovića koji se u zadnje vrijeme razbacuje mržnjom i huškačkim porukama protiv HVO-a i države Hrvatske.

Hrvatski je premijer ipak ispunio tu famoznu nacionalnu kvotu i zastupljenost u BiH, odabrao je Bakira Izetbegovića, Zorana Tegeltiju i Nebojšu Radmanovića kao sugovornike ispred bošnjačkog i srpskog naroda. 

Očitao lekciju

Opći je dojam, hrvatski premijer je u Sarajevu očitao diplomatsku lekciju pogubljenim domaćim akterima, izazvao uzdahe bošnjačkih intelektulanih i analitičkih krugova i još jednom dao do znanja da je nemoguće i nepošteno izjednačavati Zagreb i Beograd.

Dok je Plenković bio u institucijama BiH bošnjački 'čuvar Bakirove stolice', Šefik Džaferović je opet kreirao provokaciju. Teško da je u pitanju slučajnost, pozvao je u svoj ured bošnjačke ratne generale. Kontekst razgovora su neimenovane prijetnje po sigurnost BiH, pa se to može tumačiti i kao poruka premijeru susjedne zemlje.  

Generali Bosne i Hercegovine su naglasili da se u punom kapacitetu stavljaju na raspolaganje institucijama Bosne i Hercegovine, odnosno Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

-Poruka je jasna, ona se temelji na pridržavanju onoga što je temelj, što je ustavni okvir BiH, a to je jedna država, dva entiteta, tri ravnopravna konstitutivna naroda i ravnopravnosti i prava svih ostalih u BiH. Smatramo da je to bilo dogovoreno od svih važnih aktera 1995. i nije dobro da se u kasnijem razvoju događaja razvila praksa koju tada nitko nije vidio da je uopće teoretski moguća, a kamoli da se u praksi konsolidira kao situacija u kojoj se Hrvati ne osjećaju kvalitetno zastupljeni, u europskoj maniri je poručio Andrej Plenković.

MN: Glancao stožernikove grijehe

Nakon Sarajeva Andrej Plenković je bio gost Čovićevih 'Dvora' u Mostaru. Njegov domaćin je za tu zgodu pozvao sve svoje stranačke suradnike, državne, entitetske, županijske i općinske dužnosnike. 

Mora se priznati, Dragan Čović je još jednom lukavo politički profitirao. U njegovo ime je Andrej Plenković slao poruke ohrabrenja bošnjačkim i srpskim liderima, glancao stožernikove neupitne grijehe i političke  prljavštine, a opet Plenković niti jednom porukom, niti jednom riječju nije dao naslutiti da eventulano osuđuje ili blago rečeno ne odobrava Čovićev pakt s Miloradom Dodikom. Dapače, hrvatski premijer se elegantno izvukao odgovorima na pitanja o Dodikovim antidaytonskim srljanjima. Ostavio je, naime, vremena da se vidi jesu li to doista udari na Dayton ili samo Dodikovo blefiranje. 

Iskorištava ih kao lobiste

Nakon razgovora s Čovićem i njegovim trabantima iz HNS-a vidljive su dvije važne stvari. Hrvatski premijer Andrej Plenković je, između ostalog, došao u Mostar u pokušaju povratka poljuljanog autoriteta i naklonosti kod Hrvata u BiH, naročito u Hercegovini, što mu je u zadnje vrijeme neupitno i ozbiljno preoteo robusni Zoran Milanović. 

U ovom tenutku Milanović je daleko popularniji od Plenkovića i tu će biti vrlo važna i presudna uloga Dragana Čovića. Stožerniku zapravo  ova tijesna borba između Plenkovića i Milanovića izuzetno odgovara, jer nekako se njemu podilazi. 

Čović obojicu koristi kao svoje lobiste prema međunarodnoj zajednici, dok istodobno gradi čvrstu samostalnu poziciju i apsolutno nisu u pravu  svi oni koji tvrde da, primjerice Plenković može smaknuti Dragana Čovića s političke pozornice. Nije to svojevremeno mogao niti moćni  Ivo Sanader. Čini se da Čović ipak više naginje Plenkoviću ne samo po stranačkoj empatiji nego naprosto zbog činjenice da Milanović nema prevelikog utjecaja u međunarodnim krugovima pa i na zbivanja u BiH.     

-To što su njega neki Hrvati u BiH prigrlili, mislim da će se ubrzo razočarati. Njegov utjecaj na političku praksu je minoran, njegove ovlasti su takve. Zbog njegovih izjava ljudi stiču dojam da on ima veliki utjecaj, ali u praksi to nije tako. Ne znam ni ko bi provodio njegovu politiku, zanimljivi je komentar hrvatskog sveučilišnog professor Hrvoja Klasića.

Zaključio je da je samo po sebi govori o kakvoj se "šizofrenoj situaciji radi" da je "ono što žele čuti Čović i ekipa puno više ono što govori Milanović nego ono što govori Plenković". J. S.