žnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje. Često se koristi i izraz "koncentracija" – koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje.
Svi imamo iskustvo sa skretanjem pažnje – događa nam se, na primjer, da na poslu mislimo o obvezama kod kuće, da "odsutni" vozimo auto ili da pročitamo nekoliko stranica knjige i shvatimo da ne znamo što smo čitali jer smo razmišljali o nečemu drugome. Pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće. Tako je i kod djece – pažnja i budnost utječu na njihovo opažanje svijeta.

Kako djelovati na razvoj pažnje?
• Na koncentraciju se može izravno utjecati okolinom. Dijete koje treba puno koncentracije – npr. za učenje – treba biti dobro ispavano i ne treba imati u blizini ništa što odvlači pozornost. Koncentraciju uništavaju buka, glasna glazba ili buka televizora u pozadini, ali i loši odnosi u obitelji, svađe i loš emocionalni odnos prema djetetu.

• Koncentracija se može i postupno povećavati – u domu punom ljubavi sa sigurnom vezom između djeteta i roditelja. Takvi uvjeti omogućuju da se djeca već od rane dobi mogu intenzivno i ustrajno igrati. Neka se djeca već s godinu dana mogu posvetiti 10 minuta samo jednoj stvari, dok drugoj to uspijeva tek s 4 ili 5 godina.

• Djeca trebaju od roditelja vrijeme i posvećivanje – što im roditelji više pružaju, to će bolje protjecati njihov cjelokupni razvoj.

• Za razvoj pažnje bitna je i uloga odraslih u dječjim aktivnostima – oni trebaju upućivati dijete u ono što je bitno i nagrađivati dijete odobravanjem i radošću kad nešto uspije.

• Velika je važnost igre – kroz nju dijete uči slijeđenje pravila. Roditelji trebaju na svaki način poticati koncentriranu igru – ako je moguće, trebali bi pustiti dijete da se igra do kraja kad je zadubljeno u igru.

• Djeca vole predvidivu okolinu, stoga sutra ne bi smjela vrijediti drukčija pravila nego danas! Informacije i poticaji koje roditelji daju djeci trebaju biti u što većoj mjeri jasni i jednoznačni.