Do 2005. bio je najtrofejniji igrač Premijer lige BiH s dva naslova. Jasno, uskoro su ga mnogi pretekli, ali on je zauvijek ostao zapamćen u Mostaru – kao član prve šampionske generacije Plemića. Tako da… neće mu gostovanje s Botevom Pod Bijelim brijegom nadolazećeg četvrtka biti toliko neugodno. Naprotiv. 

Zrinjskog ovog četvrtka lovi prolaz u play off Konferencijske lige. Nakon međusobnog okršaja u Plovdivu,  u Mostar stižu bugarski Botev te njihov trener kojeg iz perspektive Plemića teško da možete nazvati protivnikom. Ovo je kratka priča o beogradskom veznjaku, danas treneru i njegovom nogometnom putu koji je često išao i ide - preko Mostara u kojem je samo za godinu dana stekao, ne status legende, ali svakako igrača kojeg se tribine rado sjećaju. 

Prvi šampionski asistent 

Mitrović, Vidić, Džidić, Milošević, Landeka, Smajić, Kerkez, Karoglan, Ricardo Costa, Muslimović, Rajović. Sastav Zrinjskog iz zadnjeg kola sezone 2004/05. u kojoj su Mostarci uzeli svoj prvi od današnjih osam naslova prvaka. Ovaj je tim dobio tu utakmicu 30. kola  - Pod Bijelim brijegom s 3:2 stradala je Slavija. Uslijedilo je slavlje, no dugoprugaška utrka u kojoj je Zrinjski i teoretski riješio šampionsku bitku, završena je ranije te sezone, protiv Orašja. 

Podosta igrača dalo je povelik obol, a među njima, kao najbolji asistent sa sedam direktnih dodavanja za pogodak iz svojih 27 nastupa, našao se i izvjesni Dušan Kerkez. Danas, skoro dvadeset godina kasnije, taj isti Dušan Kerkez vraća se u Mostar, Pod Bijeli Brijeg – ali kao trener protivnika Zrinjskog u 3. pretkolu Konferencijske lige. Strateg Boteva iz Plovdiva vraća se na mjesto svog drugog šampionskog slavlja, jasno, sa idejom da svoj tim progura dalje, u play off Konferencijske lige, ali nema sumnje da će Grad na Neretvi u četvrtak doživjeti više od toga… ali i da će Mostar uzvratiti emocijom. 

Od lutalice do prvaka 

- Završila se i ta sezona i onda me put odveo u Trebinje. Pozvao me Paja Delibašić koji se i u Premijer ligi BiH dokazao kao golgeter. Na klupi je kao trener sjedio Mile Jovin. Osvojili smo titulu prvaka države i tek tada je moja karijera dostigla neki ozbiljniji nivo. U Trebinju sam ostao još godinu dana, stekao sam i status reprezentativca BiH, da bih se onda preselio u Mostar i obukao dres Zrinjskog.

Riječi Dušana Kerkeza iz razgovora za srpski Ekspres.net, a kojima je opisao svoj dolazak u BiH. Prethodile su epizode u Partizanu, u kojem se kao omladinac razočarao, Rakovici, Voždovcu, OFK Beogradu, Palilulcu, Kolubari, Jedinstvu iz Uba, Radničkom iz Obrenovca… a onda je na red došao Leotar. S kojim je uzeo naslov, što je za dvije sezone ponovio i sa Zrinjskim… Zrinjskim u koje  je tada bio među prvim igračima iz Srbije koji su obukli dres s lentom. 

- Bio je tu i Rajević, porijeklom Crnogorac, ali i tim u čijem su sastavu s podjednakim uvažavanjem igrali svi. Podjela nije bilo, pogotovo ne etničkih, postojao je samo zajednički cilj. Bio je to klub koji pamtim samo po lijepom, dobro organiziran s urednim financijama. Plaća je uvijek dolazila na vrijeme. Najljepše od svega je ipak bilo to kako su me ljudi tamo primili, kako su me doživljavali. Upoznao sam prijatelje za sva vremena s kojima sam naravno i danas u kontaktu, izjavio je strateg Boteva. 

Vrlo rano znao što želi 

U Mostaru se nije dugo zadržao, godinu dana, ali bio je tu u pravo vrijeme, kada se dogodila prva šampionska generacija. S obzirom na to koliko je često mijenjao sredine, koliko se dugo tražio kao nogometaš, pomislili biste da je riječ o pojedincu koji podosta razmišlja. Što je nekad dobro, a nekad nije. No, on je tu svoju očitu karakteristiku iskoristio na najbolji mogući način – i relativno rano, za vrijeme igračke karijere, odredio kuda želi dalje. Vrijeme nije gubio. 
- Znao sam što želim raditi kad završim karijeru. Dok sam igrao, pohađao sam i trenersku školu. Suština je zapravo da volim ovaj posao, sviđa mi se, uvijek sam bio produžena ruka trenera na terenu gdje god da sam igrao. Sa 32 godine imao sam trenersku B licencu. Jasno je dakle da sam se pripremao za poziv trenera, a kada sam počeo raditi s omladincima, odlučio sam položiti i ispit za pro licencu.

A položio ga je dok je vodio U21 tim AEL-a, za koji je nakon Zrinjskog, a zatim i Rijeke s kojom je 2006. uzeo Kup, i igrao. Na Cipru se i nastanio, njihov Savez njegovog je sina Strahinju pozvao da zaigra za reprezentaciju. Vodio je Kerkez AEL, Čukarički i sada je u Bugarskoj… s kojom je i prije Boteva imao vezi. Dušan je vodio U21, a Ivajlo Petev A tim AEL-a iz Limassola… 
- Kada je on bio trener AEL-a, ja sam vodio U21 momčad. Super smo surađivali, imam samo riječi hvale za njega, baš kao i cijela kiparska javnost. Sa AEL-om je išao toliko dobro da je bez titule ostao u zadnjem kolu, rekao je u razgovoru za Reprezentacija.ba

Mostar mu drag i radi Bake 

Petev je, nema sumnje, ostavio nekakav trag u reprezentaciji, ali to se donekle može ustvrditi i za Kerkeza. Koji je do nacionalne selekcije došao – opet preko Mostara. Među Zmajeve ga je zovnuo Blaž Slišković, još dok je ovaj igrao za Leotar. Nije puno igrao, tek pet utakmica, ali dojam koji je to ostavilo na njega, vrlo je jak. 

- Ja sam prezadovoljan što sam uopće bio dio reprezentacije. Bez obzira što nisam bio važan igrač. U Beogradu sam se rodio, tamo i odrastao, ali svaki put sam davao sve od sebe i osjećao se ponosnim. Igrao sam sa sjajnim igračima poput Bolića, Salihamidžića, Barbareza… Puno su mi pomogli da se adaptiram i stvarno imam samo lijepa sjećanja na taj period. 

Dalo se to dosad iščitati, direktno i između redaka, Kerkez voli bh. nogomet. Ali je i realan. 

- Što se tiče kvalitete lige, kaskaju za mnogima. Žrtvovali su jednu godinu, napravili su i prave ukupno 12 terena sa hibridnom travom uz pomoć UEFA. Vidjet ćete, u dogledno vrijeme to će promijeniti kvalitetu nogometa u BiH jer i tamo postoji jedan neiscrpan izvor talenata.

'Samo jedan će tim proći dalje'

Rodio se u Beogradu, u Trebinju, Mostaru i Rijeci uzeo trofej, nastanio se na Cipru, poslom otišao u Bugarsku – i sad je opet tu. U Mostaru. Gdje ga čeka Zrinjski s kojim se u Plovdivu susreo prošlog četvrtka, gdje je njegov Botev slavio pobjedu 2:1... Zrinjski kojeg usprkos emocijama sada kani izbaciti. 

- U Zrinjskom sam bio godinu dana i mogu reći da smo tada počeli formirati veliki tim. Imao sam fantastičnu godinu i stekao prijatelje. Puno me stvari povezuje s ovom ekipom. Poštujem mostarski tim, ali sada će samo jedan proći dalje. Nadam se da će to biti bolja ekipa, poručio je prvak sa Zrinjskim kojeg je sudbina dovela natrag Pod Bijeli brijeg, ali u ulozi protivnika… protivnika kojeg Mostarci ne mogu ne cijeniti. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba