Piše: Dragan Bradvica

Oko 50 posto djece u Bosni i Hercegovini je funkcionalno nepismeno, naših sveučilišta i fakulteta nema niti blizu Šangajske liste a, barem prema ocjeni Povjerenstva domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, najbolje sveučilište u zemlji je ono u Travniku.

Je li sve ovo bilo zvono za uzbunu vlastima u BiH? Jeste. Ne žele dati suglasnost za novi PISA testiranje učenika, još uvijek nismo članica Europska agencija za razvoj visokog obrazovanja (ENQA), niti izbliza nema unutarnje kontrole obrazovanja, programa, kadrova koji tamo rade.

Dakle, politika se polako ali sigurno izborila s ovom problematikom – istraživanja je sasjekla u korijenu, sve probleme gurnula pod tepih da se o njima više i ne govori, dodatno pojačala kontrolu nad obrazovanjem. Pod ovom – što se nije objavilo, nije se ni dogodilo. I tako je 'politički Krampus' djeci i za ovaj Božić ukrao obrazovanje, škole, fakultete a samim time prigodu za bolju i perspektivniju budućnosti.

Bez testiranja učenika

PISA je najveće svjetsko istraživanje u obrazovanju, koje se od 2000. godine sprovodi svake tri godine pod pokroviteljstvom Organizacije za ekonomsku suradnju, među ciljanom starosnom grupom – petnaestogodišnjacima.

Naša zemlja je zauzela 62. mjesto od 79 zemalja svijeta u najvećem globalnom istraživanju u obrazovanju za 2018., a svaki drugi testirani učenik ocijenjen je kao funkcionalno nepismen.

Poražavajući podaci koji bi zabrinuli i najveće diktature na svijetu te bi i oni okrenuli proču. Ali ne BiH. Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz RS-a, potegao je vitalni nacionalni interes po ovom pitanju a sve po oprobanoj recepturu – ugrožavanje interesa RS-a i prenošenje nadležnosti.

Dakle, radikalne promjene u osnovnoškolskom, srednjoškolskom i visokom obrazovanju nisu se povukle niti u RS-u niti u županijama u FBiH ali jesu svi mogući i nemogući potezi kako bi se spriječilo da istina izađe na vidjelo. Vitalni nacionalni interes nikome izgleda nije da obrazovanje bude mnogo, mnogo ali mnogo bolje, da našoj djeci na svakom pedlju ove zemlje pružimo šansu da se snađu u globalno, digitalnom svijetu koji sve više napreduje u umjetnoj inteligenciji.

 S obrazovanjem kakvo nam je danas teško da će biti konkurirati na domaćem tržištu a kamoli u globalnoj utakmici. A procjene govore kako će čak 60 posto djece koja sada pohađa osnovnu školu raditi poslove koji danas ne postoje.

Visoko obrazovanje u BiH

Oko problema u visokom obrazovanju su već prolivene tone tinte. Ali uzalud. Sve je isto kako što je bilo, promjena ili nema ili idu puževim korakom. S ENQA-om nedoumice traju poodavno pa se sve više udaljavamo od zapadnog svijeta, na najprestižnijoj listi svjetskih sveučilišta, onoj Šangajskoj, nas nema (Ljubljana, Zagreb ili Beograd su tu), na listi Webometrics najbolje sveučilište iz BiH, ono sarajevsko, plasirano je na 1508. mjestu (ostala su na puno lošijim pozicijama).

Politici u BiH ne trebaju izuzetno dobro obrazovani i slobodnomisleći mladi ljudi jer će im oni predstavljati opasnost. Ljudi s integritetom koji će raditi dobro plaćene poslove sigurno neće biti 'klimači glavom' ili 'profesionalni podizači ruku' nego će jasno i glasno iznositi svoje stavove.

Takvi se u ovoj zemlji proglašavaju državnim i nacionalnim neprijateljima. I zbog toga ih je gro već u zapadnoj Europi, a i oni koji su ostali polako pakiraju kufere. A s obzirom na to, klupe u osnovni i srednjim školama su sve praznije, na sveučilištima isto tako da možda za pet ili deset godina nećemo imati kome raditi reforme obrazovanja.

Ova država krupnim koracima ide ka tome da bude zemlje uhljeba i umirovljenika. Umirovljenici su svoje obrazovanje poodavno završili a uhljebima ono niti treba niti im je kad bilo prioritet.