Piše: Dragan Bradvica

Zdravstvena kriza sve više uzima danak pa čak i političke elite tvrde da nam prijeti potpuni kolaps i 'talijanski scenarij', ekonomija nam također jedna drži 'glavu iznad vode' te bi nam novi 'lockdown' značio ulazak u zonu gladi. Nadalje, iz bez krize izazvane pandemijom koronavirusa brojne kategorije stanovništva su nezadovoljne svojim položajem pa prijete izlaskom na ulice – od sindikalista, preko zdravstvenih radnika, poljoprivrednika itd. Konačno, migrantska kriza uzima sve većina danak te više nitko u BiH sa sigurnošću ne može tvrditi koliko je migranata u našoj zemlji, kako ulaze, što rade… Cijelo to vrijeme, dakle u nezapamćenoj zdravstvenoj krizi, recesiji stoljeća i 'novoj seobi naroda' bh. politička scena nastavila je po starom – krucijalne probleme guraj pod tepih, svađaj se oko fotelja i prošlosti a za sve loše optuži drugu stranu. Na taj način sve teme izblijede, narodi i žitelji brzo zaborave brojne afere ali problemi i sve veća propast ovog društva nažalost ostaje. Ne za političke elite, ali za obične smrtnike da.

SNSD-SDA-HDZ BiH

Svih ovih godina stranke koje bi činile vlast uglavnom su funkcionirale po ovoj formuli. Tako Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz RS-a i lider SNSD-a ne krije kako mu je želja da Republika Srpska bude samostalna ili u sklopu Srbije pa s te strane ne iznenađuje što dobar dio blokada vrše njihovi kadrovi koji odmah dan iza 'na sva zvona' kukaju kako je država nefunkcionalna i da je nemoguće raditi. Sličnu politiku provodi i dobar dio drugih stranaka iz RS-a pa su blokade svakodnevica. Međutim, s obzirom kako je socioekonomska situacija u RS-u ipak gora nego u Federaciji te demografski kolaps, postavlja se pitanje zbog čega netko radi u korist vlastite štete.

U blokadama zarad interesa vlastite stranke ne zaostaje niti SDA i njihov čelnik Bakir Izetbegović. Naime, zbog određenih imenovanja, prvenstveno ravnatelja Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, brojni procesi su bili u blokadi. Nisu se provodila imenovanja, propadali su određeni politički dogovori. Naravno, iz svega toga najdeblji kraj ponovno su izvlačili narodi i žitelji jer je i ono malo pozitivnih procesa bilo ili usporeno ili u potpunoj blokadi.

HDZ BiH i njihov predsjednik Dragan Čović izrevoltirani su izborom novih članova Središnjeg izbornog povjerenstva BiH te su se također okrenuli blokiranjima određenih procesa. Bilo kakve odluke jako su teško (ili nikako) prolazile a najbolji primjer bile su peripetije oko proračuna. Kada znamo da još uvijek nema izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH koje bi sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje učinile istinski jednakopravnima a zbog toga HDZ BiH ne želi pristupiti imenovanju federalne i pojedinih županijskih vlada, spirala blokada je potpuna.

Sve propada

Naravno, tu su nerijetku sukobi i blokade manjih partnera u vlasti (DNS, SBB ili DF) tako da u biti u političkom životu ove zemlje od općih izbora održanih u listopadu 2018. godine i nemamo ništa drugo nego blokade i zastoje. Ono malo što se i uspjelo uraditi bilo je pod pojačanom medijacijom međunarodne zajednice. Tako se ranije i donijela Reformska agenda, Mehanizam koordinacije a nedavno i pravila za izbore u Mostaru. I onome tko površno poznaje prilike u zemlji više je nego jasno da se domaći političari o ovim pitanjima nikada ne bi dogovorili. O europskom putu, a posebno putu ka NATO-u apsurdno je i govoriti jer dobar dio političke scene trudi se klip u kotač na ovom putu a ne raditi na njegovom ubrzanju. S druge pak strane, zbog ove politike zato je ubrzano bježanje iz zemlje pa je posljednjih pet, šest godina iz nje pobjegao tko se stigao. Pandemija je malo zaustavila ovaj trend ali uopće ne treba sumnjati kako će se on u budućnosti nastaviti. Reklo bi se – u zemlji sve tone osim bankovnih računa političkih elita koje su se u za vrijeme ove krize i nogama i rukama borile da im se pozamašna primanja ne smanje niti ja jednu marku.