Piše: Dragan Bradvica

Otkako je bio poznat sastav Vijeća ministara Bosne i Hercegovine jasno je bilo da se ne mogu očekivati neki velebni rezultati ali da će od izbora održanih u listopadu 2018. godine do rujna 2020. iz te institucije u parlamentarnu proceduru otići toliko zakona da ih se može nabrojati na prste jedne ruke to se malo tko nadao.

O njihovom ugledu u regiji, a kamoli u svijetu, dovoljno govori da su pozivi rjeđi od predloženih zakona pa dok premijeri i ministri iz regije sudjeluju na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu ili Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji naši to mogu pratiti tek preko medijskih izvješća. A o oba doma Parlamentarne skupštine BiH da i ne govorimo, tijekom lockdowna nije ih bilo ni na mapi, nakon smirivanja situacije održali su tek nekoliko sjednica tek kako bi odbili svaku pomisao da se njihove plaće i naknade smanje te da osiguraju desetine milijuna maraka za telefone, reprezentacije, putovanja, urede, automobile… Predsjedništvo BiH više liči na reality show i zabavu nego na ozbiljnu instituciju.

S obzirom na sve to, koliko god to apsurdno zvučalo možda je i bolje da vlasti na državnoj razini ništa i ne rade – jer tako barem ne mogu nanositi dodatnu štetu.

Aktivnost državnih vlasti

Tri člana Predsjedništva BiH od prvog dana kao da se trude obesmisliti ovu instituciju te je pretvoriti u totalni cirkus. Svađe, uvrede, psovke i netrpeljivost su svakodnevni aspekti rada. A sada više niti nemaju sjednica. Kako da nam ekonomija ne propada, kao da svaki dane nemamo više od tisuće zarađenih, kao da nam je ugled u svijetu porastao…

Slično je u Vijeću ministara BiH, sjednica je malo, još se sve više održavaju i telefonski a nakon tih sjednica opet su svađe jesu li valjane jer jedni nisu glasali, drugi jesu, treći ne znaju… To što pomoći ekonomiji nema, nikakvih strategija i planova za zemlju, što su u proceduru uputili tek tri zakona malo koga zanima.

A što tek reći o Parlamentarnoj skupštini BiH? Svatko tko misli kako mediji pretjeruju u ocjenama svog jada i čemera ove instancije imaju na YouTube kanalu sve sjednice pa se sami mogu uvjeriti. A čak neće pretjerano potrošiti niti vremena jer se parlamentarci nisu bar pretrgli od rada.

Dapače. Primjerice, Dom naroda PS BiH u siječnju je imao jedni redovnu i jednu žurnu sjednicu, u veljači jednu sjednicu, ožujak i travanj su doslovno prespavali, u svibnju jedna sjednica, lipnju dvije a srpnju ih je bilo više žurnih zbog poznatih peripetija oko proračuna, u rujnu se vraćaju na staro pa imaju jednu sjednicu, kao i listopadu.

U tekućem mjesecu za sada nema sjednice. Slično je i sa Zastupničkim domom PS BiH – siječanj jedna, veljača dvije, ožujak tri, travanj jedna, svibanj jedna sjednica s nekoliko nastavaka, lipanj jedna, u srpnju nekoliko žurnih zbog proračuna, rujan jedna i konačno listopad jedna. Također u studenom još uvijek nema niti jedne sjednice.

Kako motivirati vlasti da rade?

Bez obzira što ljudi skoro nikako ne rade, izaslanici i zastupnici vladajuće većine bez imamo srama tvrde kako su pozivanja da se odreknu dijela otpremnina koje se penju i do 30 tisuća maraka i dijela plaća i naknada, koje se penju i do sedam tisuća maraka, čisti populizam.

Ili čak kako se njih želi demotivirati da uopće sudjeluju u radu Parlamentarne skupštine ukoliko bi im se 'srezale' plaće za tisuću ili dvije maraka. Jer, budimo realni, ukoliko bi radili za primjerice 2.500 do tri tisuće maraka prosto bi bilo nemoguće dolaziti iz Travnika, Zenice, Tuzle ili Mostara na sjednice u Sarajevo. Zbog svega navedenog, možda bi se trebalo razmisliti da i predsjedatelj, ministri, zastupnici i izaslanici izađu na prosvjed i traže veće plaće da i druge beneficije kako bi bili motivirani za rad.

Kao u poznatom skeču Top liste nadrealista kada premijer i ministri prosvjeduju a izmučeni rudari ih smiruju riječima da će se oni odreći svojih primanja i uvesti još jednu smjenu. Ionako nam je država posljednjih 25 godina samo jedan veliki skeč.