Požari haraju Hercegovinom – je li na djelu piromanija?
Ljeto koje sa sobom nosi visoke temperature, uz suše i poljoprivredno čišćenje donosi takođe i brojne požare, najčešće izazvane nepažnjom. Neki nastaju prirodno, naprimjer udarom groma, ali neki i ljudskom rukom.
Hercegovački vatrogasci danima se bore protiv vatrene stihije. Skoro da i nema mjesta gdje požar nije ostavio pustoš. Samo u Hercegovačko-neretvanskoj županiji ovoga ljeta zabilježena su 64 požara.
“Ja ću reći da je sigurno 98 posto uzrok požara ljudski faktor”, napominje Petar Jurić, zapovjednik Vatrogasne jedinice Mostar.
Većim dijelom je riječ o onima koji požare izazivaju iz nemara i nepostojanja ekološke svijesti. No, postoje i pojedinci koji požar namjerno podmeću zbog osobnih, ideoloških interesa ili piromanskih sklonosti. Na nekim mjestima u Hercegovini mjerili su se metri između opasne vatrene stihije i obiteljskih kuća. Borba s vatrom činila se teškom, zamornom, katkad nemogućom, a potraga za sumnjivcima koji su namjerno izazvali požar – nužnom.
Za namjerno podmetanje požara iz MUP-a HNŽ-a i ŽZH uhitili su po jednu osobu. Zapitali smo se vode li registar potpaljivača kako bi i na taj način pokušali s prevencijom?
“Uprava policije MUP-a HNŽ-a vodi samo evidencije propisane zakonom, a registar izazivača požara nije jedna od njih”, kažu iz MUP-a HNŽ.
A teško da bilo kakva kazna može spriječiti piromane u izazivanju požara, jer su oni, kako kaže psiholog, opsjednuti vatrogascima i požarima, a paljenjem oslobađaju snažne unutarnje napetosti koje se nakupljaju prije samog čina, pa uživaju u gledanju ili sudjelovanju u požaru. Svoj problem teško priznaju i sebi, a posebno liječnicima i psiholozima.
“Tko požarom izazove opasnost za život ljudi i imovine propisana je kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine. Riječ je o namjernom izazivanju opće opasnosti. Kada je riječ o nehaju u tom slučaju je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine”, pojašnjava tužilac Tužilaštva HNŽ Josip Aničić.
U ozbiljnom problemu našli su se ovoga ljeta mnogi, jer su štete uslijed hercegovačkih požara nemjerljive. Brojni ljudski životi bili su u opasnosti, uništene su imovine, a posljedice će dugo osjećati biljni i životinjski svijet. Na našim vlastima je vatrogascima osigurati sve potrebne uvjete za rad, zračnu pomoć, ljudske i materijalne resurse koji nedostaju, a na nama je biti odgovorni i razumjeti da se nekada bezazlen plamen može pretvoriti u razarajući požar.
