Piše: Dragan Bradvica

Unutar Europske unije još uvijek ne postoji raspoloženje za daljnje širenje na zapadni Balkan. Unutarnje krize, nemogućnost postizanja dogovora, problemi s Višegradskom grupom, trzavice sa SAD-om, ali i Rusijom i Kinom, nemogućnost provođenja nužnih reformi, izbori u najjačim državama članicama odgađaju proces proširenja.

K tome, jasno je iz svih istraživanjima da i sami žitelji najjačih država članica apsolutno ne žele daljnje širenje na zapadni Balkan jer smatraju kako su im i dosadašnja širenja ka istočnom bloku donijela više problema nego koristi. Ukoliko znamo kakva su sva međunarodna izvješća o stanju u ovoj regiji, razini korupcije i kriminala, izostanku pravne države nikoga i ne može iznenaditi percepcija žitelja država EU o zapadnom Balkanu.

Dakle, u takvoj atmosferi zapadni Balkan će još dugo vremena biti 'na ledu'. Ono što je pak i gore od toga što se Unija nikako ne uspijeva nametnuti kao glavni igrač u regiji i faktor stabilnosti pa se atmosfera sve više usijava pod utjecajima nekih drugih geopolitičkih igrača.

Provođenje reformi

S druge pak strane, niti vlasti ovdašnjih država se nisu protrgale kako bi ispunjavale uvjete za članstvo u EU. Dapače, u mnogim segmentima idemo unazad, često možemo čuti političara sa zapadnog Balkana kako govore da se uvjete treba maknuti u stranu, te da u Uniju uđemo po ubrzanoj proceduri i bez uvjetovanja.

Svima je pak jasno kako se to neće dogoditi pa sve i da postoji opći konsenzus unutar EU kako se treba širiti ka našoj regiji. A o tome kako se ispunjavaju uvjeti najbolje svjedoči posljednja publikacija European Policy Institute of Kosovo prema kojoj najbolje stoji Crna Gora koja bi dosadašnjim tempom ispunjavanja uvjeta i provođenja reformi u EU mogla tek za 38 godina.

Slijede Sjeverna Makedonija i Sbija koje bi po dosadašnjem tempom u Uniju mogla za 40 godina, Albanija za 48 godina, Kosovo za 62 godine i na kraju 'najgora od sve djece' Bosna i Hercegovina za 68 godina. Dakle, slobodno se može kazati kako je naša zemlja dodirnula dno i kako nam je po ovom, ali i mnogim drugim pitanjima, i regija pobjegla jako daleko. Nije ni čudo što i susjednim državama sve više postajemo teret.

Potpuni kaos

Ne treba ispustiti iz vida kako je BiH na samom početku europskog procesa u državama regije bila bukvalno na samom vrhu, zajedno s Hrvatskom. Tako smo tijekom zagrebačkog samita 2000., i onog solunskog 2003. bili na vrhu, nemjerljivo bliži Uniji od bilo koje druge države regije.

U međuvremenu je Hrvatska postala dio EU, te se s tom državom više ne možemo mjeriti u bilo čemu jer je svjetlosnim godinama udaljena od BiH, a korak po korak su nas sustizale, prestigle i podobrano odmake od nas prvenstveno Crna Gora i Srbija.

Prva je otvorila sva poglavlja, druga dio poglavlja, a da nije bilo prvo grčke, a sada bugarske 'rampe' za Sjevernu Makedoniju i oni bi skupa s Albanijom poodavno već pregovarali.

Tako da smo na bili mi i Kosovo, a za Kosovo je to i logično s obzirom kako još nisu postigli pravo obvezujući sporazum sa Srbijom, nisu dio Ujedinjenih nacija i još uvijek ih pet zemalja EU nije priznalo. Ali uz sve te krupne probleme i Kosovo nas je preteklo na EU putu i više radi na ispunjavanju potrebnih uvjeta kako bi jednog dana biti dio Unije.

Sama ta činjenica govori gdje se danas nalazi 'bolesnik BiH' i koliko su u praksibh. političari spremni ispunjavati reforme i usvajati europske vrijednosti. Od svega je ostala samo priča, dok djela pokazuju kako radimo sve da nikada ne budemo u Uniji. Ali zato predano rade da nakon njih ostane potpuni moralni, pravni, ekonomski i demografski kaos.