Priča o mostarskim dimnjačarima: Tajma i Sanjin donose sreću i ispunjenje želja!
Građani Mostara već dugo nisu imali priliku uhvatiti se za vlastito ili za dugme dimnjačara, koji po narodnom vjerovanju donose sreću. Ovaj zanat bio je izumro u ovom gradu, ali će se tradicija ipak nastaviti, i to zahvaljujući mladom bračnom paru Tajmi i Sanjinu Drljeviću. Iako su se obrazovali za posve druge poslove, Drljevići su se slučajno odlučili za neobičan poziv i kako kažu – nisu pogriješili. Sve je počelo s problemima na dimnjaku Sanjinove stare kuće.
- Kupio sam neke alate i pokušao tad sam riješiti problem. Nije išlo, pa sam se vraćao svakih petnaest dana. Na koncu sam shvatio da naš grad treba dimnjačara. Radoznao, obratio sam se Udruzi dimnjačara BiH i tu sam dobio prve inpute. Objasnili su mi koju školu upisati i kako naučiti zanat, a dobio sam tad i zanimljive informacije o nabavci opreme. Sve jepotrajalo tri godine, ali je vrijedilo - Mostar je dobio kvalificiranog dimnjačara, priča Sanjin, po struci inače carinski tehničar.
Skupa oprema
Mostarci nemaju običaj održavati dimnjake jer u gradu dosad nije bilo dimnjačara.
- Tijekom prošle godine u Mostaru je bilo više od stotinu požara uzrokovanih problemima s dimnjacima i Bog zna koliko intervencija vatrogasaca. Dimnjak može izazvati opasnost prije svega za ljude, ali i za imovinu, upozorava.
Sugrađani pozitivno reagiraju na njihov izlazak na ulice, a posebno bivaju iznenađeni kada vide kakav alat za rad posjeduju Drljevići.
- To su najmodernije sprave na svijetu. Iste koriste dimnjačari u Beču, Parizu ili Madridu... Oprema je dosta skupa, košta više od 20.000 maraka. Sama kamera za snimanje dimnjaka košta između 9.000 i 11.000 maraka, napominje Sanjin uz opasku kako za ovaj posao nema interesa među mladima jer je težak i prljav.
Tragajući za pravim asistentom, nakon nekog vremena uvidio je da bi životna saputnica bila i idelna suradnica, pa je crnu odoru na sebe tako odjenula i Tajma. Zavoljela je posao, iako je po zanimanju magistrica kemije.
- U početku sam bila samo potpora Sanjinu, ali sam se kasnije zaljubila ovaj posao. Nažalost, u mojoj struci nije bilo prilike za zaposlenje. Tehnologija dimnjaka je uznapredovala i danas se nemamo potrebe penjati na krovove. Svaki problem se može riješiti iz stana, priča Tajma.
Unose toplinu u domove
Pomalo joj je u početku bilo neobično, posebno jer to nije poziv za žene, ali je kasnije shvatila da je riječ o poslu koji je zanimljiv i od kojeg se može zaraditi za život.
- Stereotipi i podjele na muške i ženske poslove više ne postoje. Muškarci su često bolji kuhari od žena, iako žene više vremena provode u kuhinji. Prijatelji su u početku mislili da se šalim, ali su s vremenom uvidjeli da sam ozbiljna i sa kakvom strašću govorim o ovome poslu. Svaki novi zadatak za nas je i novi izazov. Sretni smo kada u bilo čiji dom unesemo toplinu i osjećamo se ispunjeno, kazala je Tajma.
Ranije su upoznali bračne parove istog zanimanja u Srbiji i Njemačkoj, a kada popuste restrikcije koje se odnose na pandemiju, planiraju i odlazak u gradić Santa Maria Maggiore u Italiji, na tradicionalni godišnji skup dimnjačara cijelog svijeta.
H. Ž.