Priča o mladima - imamu Nihadu efendiji Ahmetoviću i svećeniku Josipu Dediću, odnosno o njihovom prijateljstvu i primjeru koji daju vjernicima oko sebe, poznata je dijelu javnosti u Bosni i Hercegovini, ali je za razliku od brojnijih tmurnih koje govore o lošim pojavama u bh. društvu, uglavnom ostala nezapažena.

Dolazak na misu

U javnost su svećenik i imam dospjeli nakon mlade mise velečasnog Josipa Dedića u župi Presvetog srca Isusova u Prozor-Rami. Toga dana na misu uz dvije tisuće vjernika Katolika, došao je imam iz Nihad efendija Ahmetović, te se tom prigodom i obratio nazočnima. Njihovo prijateljstvo inače datira od ranije, a spojila ih je, kažu, ljubav prema biciklizmu.

- Velečasnog poznajem još iz studentskih dana. Upoznali smo se slučajno u Prozor-Rami. Sreli smo se na biciklizmu i tako je sve započelo. On me je kasnije pozvao na mladu misu, a ja sam se naravno rado odauzvao i to je u medijima bio bum. Ljudi koji su me dočekali u crkvi bili su radosni što sam tu i zaista sam imao lijep i topao doček. Kada sam im se obratio, dobio sam aplauze, a na kraju sam velečasnom poklonio našu svetu knjigu Kuran, prisjeća se imam Ahmetović.

Velečasni je danas u Travniku, tamo je angažiran u Katoličkom školskom centru, ali kontakt s imamom ostao redovit, dok su druženja česta onoliko koliko im dozvole obveze. Suradnja vjerskih zajednica u ovoj općini je, smatra Ahmetović, dosta dobra, za što zasluge pripisuje i jednima i drugima.

- Neću reći da smo svakog dana zajedno, ali surađujemo i to jako lijepo. Ljudi se druže, piju kavu, pomažu... U odnosu na druge gradove taj dijalog kod nas je zaista dobar. Naravno, mišljenja sam da on može biti i bolji, ali nisam nezadovoljan. Ima tu mnogo tema, projekata i stvari na kojima bismo mogli i trebali zajedno raditi. Moramo se zajednički nastaviti boriti za bolje sutra svih ljudi u ovoj zemlji. U Prozor-Rami sam 18 godina, dijelim to parče zemlje sa svima koji žive tu i ponavljam – moramo dalje zajedno. Ponekad pročitam kako ljudi ovdje žive jedni pored drugih i to mi zasmeta. Nismo mi jedni pored drugih, već smo vijekovima jedni sa drugima. Makar je to moja percepcija. I to je moj odgoj, tako su me ustvari roditelji vaspitali. Poštujem i dičim se svojim, ali isto tako poštujem i tuđe, poručio je efendija Ahmetović.

Ovo je svakako još jedan među velikim brojem primjera suživota u Prozor-Rami, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini. Primjer kako ljudi na ovim prostorima još uvijek vrijedno čuvaju tradiciju zajedničkog življenja i prihvatanja, te poštivanja drugog i drugačijeg. 

Bolji ljudi

Josip Dedić je ispričao kako je svog prijatelja na misu pozvao ne samo što su privatno bliski, već i kako bi pokazao da su život i suživot na ovim prostorima mogući i realni.

- Od efendije sam dobio svetu knjigu Muslimana - Kuran. Nihad je tada naglasio u svom govoru kako je Bog jedan i kako ga samo drugačije zovemo. Citanjem Biblije i Kurana možemo postati ljudi kakvima nas Bog želi. Stoga, prihvatimo jedni druge, radimo bolje, budimo potpora jedni drugima, pa će i naš grad biti bolje mjesto, poručio je Dedić.

Ahmetović je za svoj dolazak na misu rekao još i kako je to veliki događaj za Prozor-Ramu, ali prije svega ljudsko djelo. Međureligijski dijalog nam je svima prijeko potreban.

H. Ž.