Piše: Dragan Bradvica

Najnovija odluka odlazećeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka da nametne dopune Kaznenog zakona BiH koje kažnjavaju negiranje genocida i veličanje ratnih zločina i njihovih počinitelja dočekana je na nož u Republici Srpskoj. Bošnjački političari redom su pozdravili ovu odluku, hrvatski su je više, manje prešutjeli, predstavnici SAD-a, EU ali i Republike Hrvatske jasno dali do znanja kako daju punu podršku ovakvim odlukama. Ono što je pak svima u ovoj zemlji jasno jeste kako i ova odluka, ne ulazeću u njenu suštinu i potrebu da se donese, još jednom jasno pokazuju da je BiH u najmanju ruku poluprotektorat međunarodne zajednice. Sve dok je situacija takva, teško je očekivati bilo kakav značajniji napredak. S druge pak strane, sam Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a, u petak je priznao da kadrovi iz RS-a na razini države blokiraju rad institucija. Iako to nije rekao, jasno je zbog čega – da se BiH još više uvuče u političku krizu i prikaže kao nemogućom državom. U političkom smislu i dalje se ponašamo poput djece i na neki način sami dajemo argument međunarodnoj zajednici da nam tu drži staratelja.

Uvrede i ulični rječnik

Nadalje, nikada do sada predstavnici tri konstitutivna naroda i svih žitelja u našoj zemlji nisu sjeli za isti stol i ozbiljno razgovarali o budućnosti ove zemlje. Uvijek su počinjali i završavali sa svojim maksimalističkim zahtjevima za koje su sami znali da su od početka osuđeni na propast. Jedini takav, takav napredak bilježili smo samo pod pojačanom medijacijom međunarodne zajednice. I tako već 26 godina se vrtimo u vrzinom kolu koje nas je dovelo do devastirane ekonomije i obrazovanja, permanentne pravne i političke nestabilnosti, demografskog kolapsa…

Ništa manje nije važno i sramotno ponašanje dijela političkih (kvazi)elita u BiH a prvenstveno spomenutog Dodika. Na konferenciji na novinare povodom Inzkove odluke ponovno je izrekao salve uvreda i na najbrutalniji način vrijeđao Inzka (na način koji bi bio sramotan i za kafane u sitnim satima). Nažalost, to nije prvi put, cijeli svijet je na jednoj od online konferencija Vijeća sigurnosti UN-a mogao se upoznati s primitivnošću i uličnim rječnikom Milorada Dodika. Sličan rječnik i divljačko ponašanje Dodika nije rezervirano samo za predstavnike međunarodne zajednice, nego za političke oponente, novinare, nevladin sektor… i sve one koje ocijeni za oponente njegovom načinu gledanja stvari u BiH. Njegovo ponašanje i izjave kako će umirovljenici koji ne glasaju za SNSD morati vratiti novac, ili kako uzalud studentima da studiraju jer posao bez 'partijskih knjižica' neće dobiti, ili da će svi oni u javnom sektoru koji ne glasaju za SNSD ostati bez posla može samo ohrabriti međunarodni faktor da pojača ulogu visokog predstavnika, a ne da se ide ka ukidanju OHR-a.

Prazne prijetnje

Ali u onome u čemu Dodik jeste dobar, to je dobivanje glasova na podizanju međunacionalnih tenzija do usijanja. Dosadašnja praksa je pokazala kako ne preže od bilo čega kako bi se tenzije digle, a on sebe prikazao kao spasitelj Srba. Vrlo je dobar u tome da u tu priču uvuče oporbu i vrlo lako je pobjedi. A oporba svaki put do sada se uvukla u tu rigidnu nacionalističku priču u kojoj su izgubili istu sekundu kada su se u nju ušli. S te strane, Dodiku je Inzkova odluka dobro došla pa ponovno sebe predstavi kao jedinog pravog zaštitnika Srba, da oporbu uvuče u ovu priču i na taj način je marginalizira ili ako ovi ne budu u istoj koloni s njima odmah ih etiketira kao izdajnike. Ne treba uopće sumnjati kako ćemo se idućih dana, tjedana i mjeseci naslušati brojnih Dodikovih prijetnji – referendumi, ukidanje Suda i Tužiteljstva BiH, povlačenje iz institucija BiH pa čak i secesije. Ali, isto tako je svima jasno kako od svega toga neće biti ništa jer Dodik uvijek prijeti u prazno. Nikada do sada nije ostvario bilo što je tako lako izgovarao. Neće niti sada, ali tenzije hoće podizati, na oprobanom receptu pokušati ponovno dobiti izbore. To što se na taj način potencijalnim investitorima poslati poruku da okrenu glavu od BiH, što je i one koji se još premišljaju nagnati da donesu odluku o napuštanju BiH, što će ponovno morati zaduživati žitelje RS-a po nevjerojatno lošim uvjetima Dodika, čini se, malo zanima. Preko sebi bliskih medija stanje u RS-u se prezentirali kako ponajbolje u cijeloj regiji, kako su plaće blizu onih čak i u Republici Hrvatskoj, rast među najboljima u Europi, kako imaju značajan broj velikih investitora… Stanje na terenu je nažalost po sve ljude koji žive u RS-u dijametralno drugačije (nije mnogo bolje niti u FBiH) i dok god se svi ne vratimo u realnost, sjednemo za isti stol i dogovorimo svoju budućnost stanje u BiH će biti još i gore. Sve što smo radili do sada je samo ubrzanje puta u propast.