INTERVJU Stjepan Primorac, direktor hotela Bigeste u Ljubuškom, predsjednik Turističkog klastera Hercegovina i predsjednik Udruge za turizam pri Gospodarskoj komori Federacije BiH

Povod za ovaj razgovor jeste priznanje “Zvijezda turizma BiH 2020”, koje je na prigodnoj svečanosti u Neumu, dobio Stjepan Primorac, direktor hotela Bigeste u Ljubuškom, predsjednik Turističkog klastera Hercegovina i predsjednik Udruge za turizam pri Gospodarskoj komori Federacije BiH.

Dobili ste najveće godišnje cehovsko priznanje u potkategoriji pojedinac “za unaprjeđenje turizma i podizanje kvalitete turističkih usluga”. Vaš komentar?

-U ljudskoj je prirodi da svi volimo kada netko prepozna naš trud i zalaganje i ovo mi je svakako satisfakcija za uloženu energiju u razvitak turizma i dodatni “vjetar u leđa” za nastavak kontinuiranog rada u iščekivanju boljih vremena za sektor turizma i ugostiteljstva.

Vaš sektor svakako spada među pogođenije i one koji imaju velike posljedice prouzrokovane globalnom pandemijom Covid-19?

-Rekao bih da smo najpogođeniji uzevši u obzir činjenicu da smo za cijelo vrijeme trajanja pandemije korona virusa imali cikluse totalne zabrane rada ili rada s puno ograničavajučih mjera po pitanju radnog vremena, dozvoljenog broja gostiju i niza propisanih epidemioloških mjera, koje su nam samo stvarale dodatne financijske troškove. Pandemija je načinila nepopravljivu kratkoročnu štetu sektoru turizma u cijeloj FBiH, a na žalost ostaviti će i katastrofalne dugoročne posljedice. Kratkoročno je vidljivo da je promet u sektoru turizma u proteklom periodu imao strmoglavi pad. Dugoročno je sasvim sigurno da će se neminovna globalna recesija iznimno negativno odraziti na sektor turizma, zbog  tenutačno važećih znatnih ograničavanja prekograničnog protoka ljudi, vrlo ograničenog zračnog prometa i antikampanje koju vode sve zemlje u okruženju, stimulirajući na razne načine svoje građane da godišnje odmore provode u svojim zemljama. Naravno, u prilog nam ne ide ni činjenica da su za vrijeme pandemije na ispitu pali i osnovni postulati funkcioniranja zemalja EU, koje su se zatvorile u svoje granice i funkcioniraju po principima samodostatnosti, a mi, kao nerazvijena zemlja, koja nije niti članica EU, niti je pod paternalizom neke velesile, osuđeni smo na svojevrsnu izolaciju i aktivnu antikampanju, kao svojevrsna “siva zona”

Koliko ste u proteklom periodu imali potporu od strane nadležnih državnih tijela?

-Na žalost,moram konstatirati da se “država”nije snašla u okolnostima pandemije i da je sporim i nekoordiniranim odlukama često činila “medvjeđu uslugu” gospodarstvu,umjesto da nam pomogne. Činjenica je da se znatno kasnilo s donošenjem mjera za zaštitu gospodarstva, a i one koje su donesene (tzv.Korona zakon i mnoge druge mjere), većinom nisu realizirane i ostale su u sferi obećanja. Naročito je problematično što mnogi nisu izvršili obećane uplate minimalnih plaća (čast iznimkama u hercegovačkim županijama) za tvrtke kojima je bio zabranjen rad, a nisu otpuštale djelatnike za vrijeme zabrane rada. Također, iskazana je socijalna neosjetljivost i društvena neodgovornost i činjenicom da nam niti u ovakvim izvanrednim okolnostima nisu udovoljili traženjima za odgodu plaćanja PDV-a. Naime, Zastupnički dom je već bio osvojio odluku (koja je objavljena u svim medijima) da se PDV plaća zadnjeg radnog dana u mjesecu, umjesto do desetog u mjesecu, za prethodni mjesec, ali je Dom naroda tu odluku “oborio” i vratio na stari datum, čime je “država” još jednom dokazala da je njoj bitno “uzeti svoj dio kolača”, a nije im bitno kako će se to reflektirati na realni sektor, od kojega, u konačnici, svi žive.  Kao pozitivan primjer istakao bih stalnu potporu Gospodarske komore FBiH u svim našim aktivnostima, te Federalno ministarstvo okoliša i turizma, koje je dodijelilo značajna financijska sredstva hotelijerima, turističkim agencijama i prijevoznicima, koji nisu otpuštali djelatnike za vrijeme trajanja pandmije. 

Ima li nade za oporavak turizma u tekućoj godini? Što predlažete nadležnima?

-Nada svakako postoji, ali još nije utemeljena na realnim pretpostavkama. Naime, pored trenutačno dobre epidemiološke situacije koja je osnovni preduvjet za normalizaciju rada nužno nam je potrebno žurno otvaranje granica. Svako daljnje odlaganje otvaranja granica moglo bi biti zadnji “čavao u lijes” turizmu u Hercegovini, usprkos velikim odricanjima dijela turističkih djelatnika koji vlastitim sredstvima pokušavaju spasiti radna mjesta u sektoru turizma stvarajući pretpostavke za oporavak u narednim godinama. Zbog svega još jednom apeliram na nadležne da se vodi računa o tome da se gospodarstvo više ne smije zatvarati, da se mora omogućiti normalan protok ljudi, roba i usluga i sveukupnu situaciju prihvatiti kao to “novo normalno”, koje može dugo potrajati i s čime moramo “ostvariti suživot”.