Piše: V.S.Herceg

Kad danas čitam bizarne izjave nekih političara o tome, vrijeme je da se kaže istina: Banja Luka nikad nije bila cilj združenih hrvatskih snaga. Prema Mrkonjić Gradu i Banja Luci išlo se onoliko koliko su Amerikanci dopustili. Čim su postigli svoj strateški cilj da se tri zaraćene strane u BiH dovedu za pregovarački stol, naredili su prekid operacije, otkrio je Ademi u intervjuu i najavi svoje knjige.

Dugoočekivana i sa zanimanjem primljena, knjiga hrvatskog generala Rahima Ademija iz tiska je izašla, 3. kolovoza, tek nekoliko dana od godišnjice vojno-redarstvene operacije 'Oluja', akcije kojom se susjedna Hrvatska vratila svoje okupirano područje na kojem je bila uspostavljena paradržavs Republika Srpska Krajina.

"Samo istina", zbir je zapisa iz ratnog dnevnika danas 67-godišnjeg umirovljenog generala, ali i znak prosvjeda i bunta protiv, kako je to kazao u svojim rijetkim istupima za medije, činjenica kako 25 godina nakon rata "istina postaje laž, a laž postaje istina".

Hrvatska vlada planirala me poslati u Haag

Upravo zbog toga, Ademijeva knjiga dočekana je s velikim zanimanjem i podrškom nekadašnjih časnika, dočasnika i branitelja, ali i sa zebnjom brojnih koji su svoju današnju karijeru zasnivali i sagradili na temeljima manipulacije istinom.

Ovaj hrvatski general ne libi se i otvoreno kazati da je nekadašnja hrvatska vlada planirala poslati ga u Haag, skrivajući dokumente koji bi pomogli dokazati njegovu nevinost.

Haška kalvarija generala Rahima Afemija, jednog od najviših časnika hrvatske vojske i jednog od ključnih aktera Domovinskog rata, planera nekih od najvećih operacija, završila je oslobađajućom presudom po svim točkama optužnice 2010. godine i to nakon postupka koji je trajao 10 godina i sedam mjeseci haškog pritvora.

On je ujedno bio i prvi hrvatski general pravomoćno oslobođen svih optužbi. No, Ademiju nisu cvale ruže ni u predratnom dobu na službi u JNA - zbog lažnih optužbi za kontrarevoluciju osuđen je na tri godine i šest mjeseci zatvora, a bio je među prvima koji su se priključili hrvatskim snagama.

"Najlakše je mene bilo žrtvovati, a neke druge vitezove zaštititi. Bilo je tu uništavanja originalnih dokumenata, lažnih svjedočenja. To je hrvatska Vlada planski uradila da me se pošalje u Haag, skrivajući dokumente koji su dokazivali moju nevinost, a na sud šaljući samo one koji su me mogli teretiti", rekao je Ademi u intervjuu prije izlaska knjige.

On je izravno optužio tadašnju hrvatsku vladu, a rekao je i da je trpio velike pritiske da od optuženika generala postane optuženik-bjegunac.

"Na mene su uoči Haaga izvršili veliki pritisak da bježim, govorili su da će mi sve biti plaćeno..., ali sam samom sebi kazao da ne dolazi u obzir bježanje. General ne bježi. Ako sam optužen, ovdje sam, izvolite. U Haag sam otišao dragovoljno i u časničkoj odori. Obranu mi je platio Haški sud, a jedini koji mi je materijalno pomogao dok sam bio u pritvoru je Ljubo Ćesić Rojs, a moralnu potporu imao sam samo od najvjernijih prijatelja", rekao je Ademi.

Banja Luka nikad nije bila cilj hrvatskih snaga

U svojoj knjizi 'Samo istina', Ademi podsjeća na mnoge dane ratovanja, planiranja, živo opisuje događanja i svjedoke toga doba, a neka od poglavlja usko su vezana i za BiH.

Tako otkriva zašto HV nikada nije ušao u Banja Luku, planiranju i oslobađanju Bosanskog Grahova, Glamoča, Knina itd., ali i o sveprisutnom falsificiranju povijesti. Teme o kojoj i Ademi piše u svojoj knjizi.

On spominje i tadašnjeg brigadira Rajka Rakića za kojeg kaže da su se u njegovoj "radionici" trošilo puno tinte i papira za izradu novih dokumenata, novih urudžbenih brojeva, a čak sedam operacija koje je Ademi planirao i vodio pripisane su drugima. Kako Ademi navodi, zbog ovoga je Rakić nagrađen činom general-pukovnika i visokih dužnosti u HV-u i MORH-u umjesto da odgovara za kazneno djelo i, kako zaključuje, "zločinu prema Domovinskom ratu".

Ademi razotkriva i neke poslijeratne "mitove", poput oslobađanja Banja Luke i Bihaća.

"Kad danas čitam bizarne izjave nekih političara o tome, vrijeme je da se kaže istina: Banja Luka nikad nije bila cilj združenih hrvatskih snaga. Prema Mrkonjić Gradu i Banja Luci išlo se onoliko koliko su Amerikanci dopustili. Čim su postigli svoj strateški cilj da se tri zaraćene strane u BiH dovedu za pregovarački stol, naredili su prekid operacije", otkrio je Ademi u intervjuu i najavi svoje knjige.

"Američki ministar obrane William Perry prenio je hrvatskom ministru obrane Gojku Šušku zahtjev SAD-a da se ne ide više ni korak dalje prema Banja Luci. Ministar je tu zapovijed prenio nama, pa je zapovjednik operacije general Gotovina zaustavio napredovanje hrvatskih snaga jer su Srbi umjesto batine prihvatili mrkvu. Također teza koja se povlači u literaturi da smo operaciju Skok-95 pokrenuli kako bismo spasili Bihać nije točna. I ta teza je vrlo bizarna jer smo mi u taj napad krenuli kako bismo stekli stratešku prednost na Livanjskom polju, Dinari, Šator planini i Staretini", govori Ademi o nekim bizarnim tezama iz Domovinskog rata, a koje se i danas protežu kao istine i činjenice.

Za oslobađanje Grahova - tvornica čipsa

U njegovoj knjizi 'Samo istina', zanimljiv je Ademijev opis operacije Ljeto-95 od 25. srpnja 1995. godine o oslobađanju Glamoča i Bosanskog Grahova i jednom obećanju ministra Šuška.

Donosimo ulomak:

"Prema izvješćima o napretku i dostignutoj liniji, najjači otpor neprijatelj je pružao tamo gdje smo i predvidjeli, na području Borove glave (dinarski pravac)....Oko 11 sati u operativni centar (Livno) došao je ministar Gojko Šušak. Taj njegov dolazak nikad neću zaboraviti. Informirao sam ga o stanju na bojišnici i o tome da neprijatelj pruža žestok otpor. Iz centra je izašao bez riječi. Poslije nekog vremena, kad sam i ja izašao van, vidio sam kako sjedi sam na klupi ispod stabla šljive. Ugledao me i pozvao k sebi. Bio je jako zabrinut i neraspoložen, ali je ipak rukom pokazao da sjednem pokraj njega.

"Ademi, hoćemo li uspjeti", upitao je kad sam sjeo. "Gospodine ministre, budite uvjereni da ćemo osloboditi Bosansko Grahovo i Glamoč", odgovorio sam. "Ako oslobodimo Bosansko Grahovo i Glamoć, dobit ćeš čin generala i novu tvornicu čipsa u Glamoču, to ti ja obećavam", rekao je Šušak. I doista nakon oslobođenja Bosanskog Grahova i Glamoča, Rojs mi je donio prijedlog ministra Šuška za moje promaknuće u čin generala, koji je vrhovnom zapovjedniku i predsjedniku Franji Tuđmanu poslan 29. srpnja 1995. godine. Što se tiče tvornice čipsa u Glamoču, ministar Šušak nekoliko je puta inzistirao da je uzmem "jer je moja".

A na prijamu kod predsjednika Tuđmana čak je dva puta ponovio: "Gospodine predsjedniče, kao nagradu za oslobađanje Bosanskog Grahova i Glamoča Ademiju sam obećao tvornicu čipsa u Glamoču, ali on odgovara da se ne razumije u privatizaciju".

Ministar Šušak nije odustajao. U vrijeme kad sam pripremao operaciju Kozjak-95, neposredno prije oslobađanja Knina, došao je k meni i ponovno me počeo nagovarati da preuzmem tvornicu čipsa.

"Gospodine ministre, ne mogu to učiniti, ja sam vojnik. Osim toga, tko će saditi krumpire?", odgovorio sam, na što je on rekao da ostaje pri svom obećanju. Svoje obećanje o činu ispunio je vrlo brzo - u čin generala promaknut sam 13. rujna 1995. godine..."